Luković, Niko, katolički sveštenik, pisac, mecena (Prčanj, 21. IX 1887 – Prčanj, 15. II 1970). Potiče iz znamenite pomorske i svešteničke porodice. Klasičnu gimnaziju završio je u Kotoru (1906), a teologiju u Zadru (1910). Bio je sveštenik u Prčanju (1910); kateheta Pomorske škole u Kotoru (1928); kanonik Stolnog kaptola u Kotoru (1934). U I svj. ratu mobilisan je kao vojni sveštenik (Trebinje, Kotor). Obnovio je rad Slavjanske čitaonice (osnovana 1862) i osnovao Kulturno-umjetničko društvo „Lisinski” u Prčanju (1920). Jedan je od osnivača Glasa Boke (1932). Učesnik je NOB-a; član III zasijedanja AVNOJ-a i Ustavotvorne skupštine Jugoslavije (1945); poslanik Narodne skupštine Crne Gore (1946–1954). Mecenatskim nervom don Nika Lukovića, pobornika ideje ujedinjenja južnoslovenskih naroda, župna crkva – Bogorodičin hram u Prčanju (→ Prčanj, Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije), postala je bogata riznica umjetničkih djela eminentnih jugoslovenskih umjetnika: → Ivana Meštrovića, → Petra Lubarde, Tome Rosandića, → Mila Milunovića, → Vanje Radauša i dr. Tu su pohranjeni, uz dragocjene ikone i predmete od zlata i srebra, i radovi venecijanskih slikara XVII i XVIII v. (→ Đovanija Batiste Pjacete, Tijepola, → Antonija Balestre, Molinarija...). Njegovom zaslugom, monumentalno stepenište Crkve prčanjskih pomoraca (djelo čuvenog venecijanskog arhitekte → Bernardina Makarucija – građeno duže od jednog vijeka) ukrašeno je poprsjima znamenitih južnoslovenskih ličnosti: P. II Petrovića Njegoša, A. Zmajevića, J. J. Štrosmajera i I. Visina (prvog južnoslovenskog pomorskog kapetana, koji je pod zastavom Austrije oplovio svijet od 1852. do 1859). Istraživao je istoriju pomorstva u Boki, proučavao i kulturnu istoriju i istoriju umjetnosti na području Boke Kotorske. Napisao je desetak monografskih djela i oko 150 „naučnih i popularno-istorijskih naslova”, objavljenih u raznim listovima i časopisima: Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki Kotorskoj (1930); Zvijezda mora: Štovanje Majke Božje u kotorskoj biskupiji (1931); Kotor u doba humanizma i renesanse (1933); Prčanj, historijsko-estetski prikaz (1937); Boka kotorska: turistički vodič (1954); Bogorodičin hram na Prčanju (1965) i dr. Odlikovan je Ordenom Sv. Save III i IV reda; Ordenom bratstva i jedinstva I reda; Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom i Zlatnom medaljom Crvenog krsta. Bio je jedan od osnivača Kotorske sekcije Društva istoričara Crne Gore (1948); → Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru (1949); Muzeja u Herceg Novom (1949); počasni član Jugoslovenskog društva za istoriju medicine, veterine i farmacije; član Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije itd.