Pomorski muzej Crne Gore, ustanova muzeološkog, kulturnog i obrazovnog karaktera konstituisana 1949. Muzej je utemeljen na kolekciji Bokeljske mornarice, 1900. otvorene za javnost, a 1938. postavljene u → Palati Grgurina, koja je u cjelini adaptirana za potrebe Muzeja u periodu 1949–1952. Bokeljska mornarica, prema tradiciji osnovana 809. (kada su u Kotor stigle mošti Sv. Tripuna), u prvom sačuvanom dokumentu iz 1353. nazvana Pobožno udruženje kotorskih pomoraca (Pia sodalitas naviculatorum Catharensium), a u prvom sačuvanom gradskom statutu iz 1463. Kotorskom bratovštinom Sv. Nikole mornara (Fraternitas divi Nicolai marinariorum de Catharo), imala je vjersku, ekonomsku, obrazovnu, karitativnu i vojnu dužnost, a od 1874. memorijalni karakter. U skladu sa tim, njena uprava je krajem XIX v. nastojala da u svojim prostorijama (tzv. Kabinetu) sakupi predmete koji svjedoče o istoriji Udruženja. Josip Jakičević, ljubitelj starina, krajem XIX v. osnovao je Muzejsku zbirku Bokeljske mornarice, sačinjenu od oružja i nošnji. Angažovao se i oko prikupljanja pomoći za proširenje kolekcije, a njegova, kao i pisma kapetana Pava Kamenarovića, podadmirala Bokeljske mornarice, svjedoče da je uprava odlučila da utemelji istorijski muzej u kojem će izložiti sve ono što treba da „proslavi uspomenu” na ovu instituciju. Prvobitna zbirka bila je otvorena u danima proslave Sv. Tripuna početkom februara 1900. Velika izložba kulturno-istorijskog nasljeđa Boke Kotorske, koju je priredio Narodni univerzitet u Kotoru, u oktobru 1934, pokrenula je intenzivno prikupljanje dokumenata i artefakata, kao i osnivanje stalnog muzeja, na čemu je posebno insistirao prvi predsjednik Univerziteta Petar Šerović u tekstu objavljenom u Glasniku Narodnog univerziteta Boke Kotorske iste godine. Uprava Bokeljske mornarice i Mjesni odbor Jadranske straže 1937. odlučuju da zakupe prvi sprat Palate Grgurina, koju je početkom XVIII v. podigao konte Marko Grgurina, a testamentom iz 1814. Kotoru zavještao Marko Anton Grgurina, posljednji potomak ugledne porodice. Zahvaljujući osnivanju fonda za prikupljanje priloga i trudom podadmirala Rudija Đunija, sakupljeni su oružje, nošnje, portreti, modeli jedrenjaka, fotografije, diplome, pomorske i geografske karte, a → Anastas Bocarić preslikao je stare slike. Stalna postavka Muzeja Bokeljske mornarice otvorena je u februaru 1938. Tadašnji kustos Marko Kurijal uspio je da je skloni i sačuva tokom italijanske okupacije. Nakon II svj. rata, zauzimanjem Jadranskog instituta JAZU u Zagrebu i Vlade NRCG, dekretom Ministarstva pomorstva FNRJ od 17. XII 1949, konstituisan je Pomorski muzej u Kotoru, čiji je prvi direktor postao Pavao Verona. Poslije pažljive restauracije i adaptacije Palate Grgurina, na Dan mornarice, 10. IX 1952, otvoreno je deset muzejskih odjeljenja, arhiv, biblioteka i čitaonica. Na čelu muzejskog Savjeta, osnovanog 1955, bio je don → Niko Luković, a direktor Muzeja bio je prof. Ignjatije Zloković. Iste godine kada je osnovan, Muzej je pokrenuo → Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, u kojem bilježi svoj rad i napredak. Godišnjak je brzo izrastao u ugledni stručni časopis, najzaslužniji za spoznaju bokeljske društvene, ekonomske i kulturne istorije. U njemu se objavljuju teme iz istorije, arheologije, istorije umjetnosti, etnologije, arhivistike, konzervacije i drugih nauka i naučnih disciplina. Poslije razornog zemljotresa 1979, pristupilo se opsežnoj sanaciji Palate, konzervaciji i restauraciji artefakata, pa je Muzej nastavio sa radom poslije pet godina. Od 2004. dodjeljuje Nagradu „Merito navali”, nazvanu prema počasnoj zastavi, koju je 1860. dobio kapetan Ivo Visin nakon što je oplovio svijet od 1852. do 1859. Nagrada se dodjeljuje zaslužnima za razvoj pomorske tradicije, kulture i Muzeja, a dobili su je: → Miloš Milošević, Antun Tomić, Jovan Martinović, Milan Sbutega, Petar Palavršić, don Antun Belan, Jovan Radimir. Muzej ima Pomorsko-tehničku, Istorijsko-umjetničku i Etnografsku zbriku. U njegovom ulaznom holu su barokni i bronzani reljefi → Vasilija Vaska Lipovca, koji prikazuju ličnosti i događaje iz bokeljske istorije (Barbarosinu opsadu Kotora, 1539; Bitku kod Lepanta, 1571; zemljotres, 1667; kotorsko brodogradilište; Iva Visina i njegov jedrenjak „Splendido”; venecijanskog lava Sv. Marka i Sv. Tripuna s modelom grada...). Na stepeništu su geografske karte i vedute, nastale od XVI do XIX v. Na prvom spratu su izloženi modeli starih grčkih i ilirskih brodova, venecijanskih i bokeljskih jedrenjaka od XV do kraja XVIII v., kao i reljef Boke iz 1831. U centralnoj sali predstavljen je pomorski uspon Boke i portreti njegovih nosilaca: Matije Zmajevića, Petra Želalića, Marka Ivanovića, Krsta Čorka, Joza Lukovića, vedute → Vinčenca Kilonea, koje prikazuju pobjede dobrotskih kapetana Ivanovića sa osmanskim gusarima kod Patrasa (1751) i Pireja (1756), marinske slike → Bazija (Vasilija) Ivankovića. Saloni porodica Ivelić i Visin–Florio, oba iz XIX v., dočaravaju kulturu življenja ovih značajnih pomorskih porodica iz Risna i Prčanja. Etnografski dio čine bokeljske ženske nošnje, nakit, ćemeri, lepeze, vretena, namještaj, predmeti za svakodnevnu upotrebu, venecijanska ogledala, apotekarski avan iz kotorske apoteke iz XVIII v. U sali sa oružjem izloženo je hladno i vatreno oružje bokeljskih ratnika od XVII do XIX v.: mačevi, buzdovani, sablje, jatagani, puške (šaralije, džeferdari, štucevi, trombuni, kubure, kremenjače, ledenice). Stepeništem, na kojem su slike brodova iz XIX v., stiže se na drugi sprat, gdje su pomorsko-tehnička i istorijska zbirka. U centralnoj sali su portreti bokeljskih kapetana i brodovlasnika iz XIX v. – Antona Božovog Radimira, Iva i Krsta Radoničića, Pava Kamenarovića, → Spiridona Gopčevića, Iva Visina, Federika Belavite..., slike njihovih jedrenjaka, model Visinovog „Splendida”, kao i Povelja o dodjeli pomorskog priznanja – bijele zastave Merito navali. Tu su i brodski instrumenti, pješčani satovi, pisaći pribor, brodska presa za kopiranje službenih pisama, pulena i kormilo, modeli brodova. U prostoriji posvećenoj I i II svj. ratu su, osim oružja, dokumenata i fotografija, bojni krstaš „Sankt Georg”, na kojem je 1918. izbila pobuna mornara u Boki Kotorskoj, fotografije mornara Frana Rapa, Jerka Šižgorića, Antona Grabara i Mata Brničevića, koji su strijeljani kao organizatori pobune; izložen je i dio pramca razarača „Zagreb”, kao i fotografije oficira Jugoslovenske mornarice i narodnih heroja SRFJ Milana Spasića i Sergeja Mašere, koji su ga 17. IV 1941. potopili ispred Dobrote da ne bi pripao okupatoru, i na njemu stradali. U prostoriji posvećenoj Bokeljskoj mornarici izložene su nošnje ove organizacije – admiralska, kapetanska i nošnja malog admirala, zastave, model galije „Sveti Tripun”, na kojoj su izginuli Bokelji učesnici Bitke kod Lepanta, fotokopije dokumenata koji prate razvoj Mornarice, fotografije njenih admirala i istaknutih članova, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem, kojim je Josip Broz Tito 1972. odlikovao ovu ustanovu. Posebna sala posvećena je razvoju pomorskog školstva i začecima crnogorskog pomorstva. U njoj su portreti pomorskih vaspitača Marka Martinovića, Juraja Carića, Slavomira i Jova Androva Đurkovića, Andrije Krštanca i drugih, školski dokumenti, navigacioni instrumenti i oprema. Odjeljenje parobrodarstva sadrži slike, fotografije kapetana i brodovlasnika (poput Filipa i Joza Radoničića, osnivača prvog parobrodskog društva „Bokeška plovidba”, 1892), modele brodova iz XIX i prve polovine XX v., dokumente koji prate pomorsko-trgovačko preduzeće „Jugooceanija” iz Kotora, osnovano 1955, i modele brodova koji su mu pripadali. Biblioteka baštini donaciju Pomorskog tehnikuma iz Kotora (osnovanog pod imenom „Nautika” 1849) i veliki broj stručnih knjiga i arhivskih dokumenata.