Pjaceta, Đovani Batista (Piazzetta, Giovanni Battista), ital. slikar (Venecija, 13. II 1682/83 – Venecija, 28. IV 1754). Slikar religioznih tema i žanr-scena. Na svetim slikama iskazuje se kao osoben i otporan na onovremene umjetničke tendencije u Veneciji. Radio je sporo u doba kada su se cijenile brzina i skicoznost, tamnim bojama, gotovo monohromatski, sa snažnim kontrastima svjetla i sjenke, kojima je postizao istinsku dramatičnost. Njegove figure su skulpturalno pune i jednostavne, s draperijama koje teško padaju, suštinski svete, bez melodramskih akcenata. Slike profane tematike (Proročica, Idila), istovremeno realistične i imaginarne, karakteristične su po sanjarskoj i melanholičnoj atmosferi. Ovom izuzetnom umjetniku, usamljenom i izolovanom, interesantnom samo strancima u Veneciji njegovog doba, dugo vremena zaboravljenom, pripisana je 1957. slika Raspeti Hrist (ulje na platnu, 60 x 40 cm) u župnoj → Crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju. Na osnovu sličnosti sa istoimenim djelom u Gallerie dell’Accademia u Veneciji, datirana je oko 1710. Sa tamne pozadine, na kojoj se jedva nazire krst, izranja tijelo Hrista, stvoreno gustim namazima četke i jakim sukobom svjetla i tame. Hristova glava, spuštena na prsa, u dubokoj je sjenci. Trnov vijenac zacrtan je tankim, oštrim potezima. Slika potiče iz kuće austrijskog pukovnika Eugena Buhvalda na Prčanju, a župnoj crkvi darovala ju je njegova kćerka Mira 1937. Na inicijativu don → Nika Lukovića, slika je restaurisana u Restauratorskom zavodu Akademije u Zagrebu 1858, kada je uočeno i početno slovo potpisa P. U literaturi je zabilježena sumnja u ovu atribuciju i iznijeta pretpostavka da je slika djelo Antonija Marinetija, Pjacetinog đaka. Ali, Marineti nije dosegao učiteljevu snagu u prikazu bola i svetosti, iskonsku na prčanjskoj slici.