Hranić, Sandalj (oko 1370 – 1435), veliki bosanski vojvoda, iz feudalne porodice Kosača. Njegova prva supruga bila je Jelena Crnojević, druga Katarina Vuković Hrvatinić, a treća → Jelena Balšić. Nije imao potomke. Poslije smrti kralja → Tvrtka I Kotromanića, zajedno sa Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem i Pavlom Radenovićem presudno je uticao na politički život u Bosni. Na vrhuncu njegove vlasti teritorije su mu se prostirale od Drijeva do Lima i od Konjica do blizu Dubrovačkog primorja. Potpomagao je → Crnojeviće u sukobu sa → Balšićima u Zeti. Kao nasljeđe baštine → Radiča Crnojevića, kroz brak sa Jelenom, Sandaljev posjed postala je Budva, dio grbaljskih župa. Sa Balšićima je vodio rat 1396, kada je zauzeo Budvu, koju je držao do 1398. godine. Došao je u posjed Novog oko 1395. godine. → Kotor mu je plaćao danak krajem XIV vijeka, kao i kasnije 1403, 1411, 1413. godine. Poslije smrti → Đurađa II Stracimirovića Balšića želio je da proširi svoj uticaj na Zetu i Zetsko primorje. Od 1406. isticao je svoje pretenzije na Kotor. Sandalj se krajem 1411. oženio Jelenom, kćerkom kneza → Lazara Hrebeljanovića, udovicom Đurađa II Stracimirovića. Tako je postao očuh → Balši III Balšiću i njegov zaštitnik. Uticao je na zaključenje mirovnog sporazuma između Mletačke republike i Balše III, 1412. godine. Sandalj je 1412. zauzeo gradsko područje oko Kotora, plijenio ga i isjekao sve vinograde. Sljedeće, 1413. morao je napustiti borbene pripreme oko Kotora, i kao zet → Stefana Lazarevića tada ratuje protiv Osmanlija. Tokom 1414. pustošio je sa Balšom III okolinu Kotora, dolazio do njegovih zidina, ali nije uspio da zauzme grad.