Lazar Hrebeljanović (Prilepac, Novo Brdo, 1329 – Kosovo Polje, 1389), srpski knez, sin Pripca Hrebeljanovića, logoteta cara Dušana. Oženio se oko 1353. Milicom, kćerkom kneza Vratka, potomka Nemanjinog sina Vukana. Sa njom je imao osmoro djece, tri sina: Dobrovoja, Stefana i Vuka, i pet kćeri: → Jelenu Balšić, Maru, Draganu, Teodoru i Oliveru. Poslije smrti cara Uroša, Lazar postaje najveći oblasni gospodar u Srbiji. Njegove zemlje prostiru se od Save i Dunava na sjeveru, na zapadu do Užica, a na jugoistoku do Novog Brda. Oko 1386. udaje kćerku Jelenu za → Đurađa II Stracimirovića Balšića. Oko 1371. pominje se kao knez. Sa banom → Tvrtkom I Kotromanićem sklopio je savez kako bi uklonili moćnog župana Nikolu Altomanovića. Od njega 1373. uzima Rudnik i Užice. Poslije podjele zemalja Nikole Altomanovića, i podjele između kneza Lazara i bana Tvrtka, posjede između Dubrovnika i Boke Kotorske: Trebinje, Konavle i Dračevicu, dobio je → Đurađ I Balšić. Od Radiča Brankovića 1378/79. uzima Braničevo. Priznavao je vrhovnu vlast Mađara do 1386. godine. Uticao je na izmirenje carigradske i srpske patrijaršije 1375. godine. U oktobru 1375. knez Lazar i Đurađ I Balšić sazvali su crkveni sabor u Peći, na kome je za patrijarha izabran Jefrem. Tada je uz Đurađa Lazar bio najznačajniji velikaš. Na pečatima i na poveljama nazivao se gospodarem Pomorja, ali nema podataka da je imao primorske teritorije pod svojom vlašću.