Gospodar (dominus), vladarska titula koju su crnogorski vladari počeli da koriste u XIV vijeku. Od → Đurađa I Balšića vladari ove dinastije najčešće se titulišu kao gospodari Zete. → Đurađ II Stracimirović Balšić koristi titulu „hristoljubivi i samodrživi gospodar Đurđ svoj zetskoj i pomorskoj zemlji”. Đurađ II je koristio i jednostavniju titulaciju „gospodar od Zete”. Titula „gospodar” ostala je dominanta i u titulaciji → Balše III Balšića, koji se tituliše kao „gospodin Zeti”, „gospodar Zete”, „gospodar Balša”, „Gospodar Balša po milosti božijoj duka veliki i gospodar zemlji zetskoj i svemu zapadnome pomorju” ili „samodrživi gospodin, duka veliki i gospodin zemlji zetskoj i svemu zapadnom pomorju.” Titulu „gospodar” koristio je i → Stefan Crnojević, istina samo jednom („veličanstveni gospodar”), dok je → Ivan Crnojević koristio kao svoju stalnu titulu. U dokumentima se tituliše kao „Bogom čuvani Gospodar zetski” ili „Božijom milošću gospodar zetski”. Ivan Crnojević je, pored titule „gospodar”, koristio ponekad i tutulu „gospodin”, koja se može smatrati sinonimom za „gospodar”, ali i obje titule zajedno: „Milošću Božijom, mi Gospodar i Gospodin Ivan Crnojević”. Titula „gospodar” ponovo je postala zvanična vladarska titula u vrijeme knjaza → Danila I Petrovića Njegoša. On je ovu titulu prvi put upotrijebio 1853. („Njegova Svjetlost Gospodar Knjaz“), a zatim je u Opštem zemaljskom zakoniku (→ Zakonik knjaza Danila) (1855) ona verifikovana kao zvanična vladarska titula – „Knjaz i Gospodar”. Istovjetnu titulaciju koristio je i knjaz i kralj → Nikola I Petrović Njegoš. U → Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru od 1905. kao titulacija vladara koristi se „Knjaz Gospodar”.