Srednjovjekovno zidno slikarstvo, slikarstvo izvođeno fresko ili seko tehnikom tokom srednjeg vijeka u unutrašnjosti ili na spoljašnjosti sakralnih i profanih zdanja, koje se u arheološkom kontekstu srijećе u vidu fragmenata vezanih za zid građevine i ulomaka odvojenih od zida. Nastali usljed ruiniranja nosača, ulomci se prilikom iskopavanja otkrivaju obično pod mjestom za koje su bili vezani, ali su katkad sakupljeni i „sahranjeni” u zasebne jame, poput bogoslužbenih predmeta, jer su i freske osvećivane. Ako su prilikom građevinskih obnova upotrebljeni kao šut, ulomci mogu biti i znatnije dislocirani. Fragmenti vezani za zidove otkrivaju se po pravilu u nižim zonama građevine i sadrže ukrasno slikarstvo sokla, dok je na ulomcima iz viših djelova arhitektonske strukture zastupljena i ikonografska tematika. U odnosu na stepen očuvanosti i sadržaj, fragmenti slikarstva mogu zbog stilskih i drugih osobenosti biti hronološki „osjetljiviji” od svog arhitektonskog nosača i zato važni za datovanje arheoloških ostataka spomenika ili pojedinih njegovih faza. Jezičke i paleografske osobine natpisa na freskama imaju pritom naročit značaj. Na osnovu njih moguće je, pouzdanije no na osnovu stilskih, pa i ikonografskih osobenosti slikarstva, utvrditi i kojoj konfesiji je pripadao otkriveni objekat. Među fragmentima fresaka otkrivenim na tlu Crne Gore naročit arheološki značaj imaju iz → Crkve Sv. Tome u Kutima (XI v.), Crkve Sv. Jovana u → Crnči (XII v.), Crkve Sv. Mihaila na → Prevlaci (kasna antika, XIII v.), Crkve Sv. Pavla u → Kotoru (XIII v.), → Brskova (XIV v.), → Svača i → Starog Bara (XIV i XV v.), → Šćepanice (XV v.), → Majstorovine i → Kaludre (XVI/XVII v.).