Osnova Crkve Šćepanice, Šćepan Polje, Plužine (1972)

Izgled Šćepanice nakon konzervacije, Šćepan Polje, Plužine (2015)

Šćepanica, srednjovjekovna crkva u podgrađu Soko grada u Šćepan Polju kod Plužina. Izgradnja ove crkve (pretpostavlja se da je bila posvećena Sv. Stefanu), pripisuje se vojvodi Sandalju Hraniću Kosači (1392–1435), koji je 1435. u njoj sahranjen pod velikim stećkom. Crkva je razrušena nakon turskih osvajanja Šćepan Polja 1465, i šireg prostora tadašnje Hercegovine. Arheološka istraživanja vršena su 1970–1972, pri čemu su otkriveni ostaci crkve pravougaone osnove sa polukružnom apsidom i bočnim pjevnicama, dužine 25 m. U vrijeme vladavine Stjepana Vukčića Kosače (1435–1466) prizidana je prostrana priprata, dužine 10 m i sa sjeverne strane jedan paraklis sa prepoznatljivim uticajem gotičkih majstora sa Primorja i Dubrovnika. Oko crkve je formirana → nekropola → stećaka. Oltar koji je obuhvatao apsidu bio je od naosa, odijeljen zidanom oltarskom pregradom. Vidljiv je položaj carskih dveri i manjih sjevernih vrata. Zidovi crkve rađeni su sa oba lica od manjih klesanih kvadera sa mjestimično umetnutim pločama škriljca. Prozori koji se nalaze na bočnim zidovima traveja sa prelomljenim lukom i plastičnom dekoracijom, klesani su u duhu gotike. Grob vojvode Sandalja Hranića Kosače nalazio se pod masivnim stećkom, na tradicionalnom mjestu sahrane ktitora, uz južni zid zapadnog traveja. Stećak je postavljen prilikom građenja crkve, jer je njegovo unošenje u završen hram, zbog njegove veličine, bilo nemoguće. Pored groba ktitora Sandalja Hranića Kosače u naosu je otkriveno još grobnih ukopa. Cijela unutrašnjost crkve bila je ukrašena freskama. Pretpostavlja se da je oslikavanje obavljeno poslije izvedene dogradnje. Prepoznatljivi su fragmenti bordure, slikani cinoberom. Očuvani su djelovi slova ćiriličkih signatura. Na više fragmenata uočeni su tragovi zlatnih listića, što ukazuje na bogatstvo i reprezentativnost zadužbine vojvode Sandalja Hranića Kosače. Oblikom svoje osnove, ova crkva se oslanja na tradiciju raškog graditeljstva. U rješenjima motiva kamene plastike prepoznaju se ornamentalne trake u vidu tordiranog užeta između kojih se nalazio motiv „jajastog štapa”. Ornamentalni motivi sa plastike prozora i portala crkve, kao što su „žioka na raboš”, „dijamantski niz”, „jajasti štap” i „tordirano uže” česti su na građevinama u Primorju i Dubrovniku. Istočno od crkve Šćepanice nalaze se ostaci → Starog rudnika.

Literatura: В. Ђурић, „Умјетност”, Историја Црне Горе, II/2, Титоград, 1970, 442–462; Č. Marković, R. Vujačić, Spomenici kulture Crne Gore, Novi Sad – Cetinje, 1997; M. Popović, „Soko grad nad Šćepan Poljem”, Zbornik radova sa naučnog skupa „Šćepan Polje i njegove svetinje kroz vjekove”, Plužine, 24–25. septembar 2006, Berane, 2010, 17–61.

M. Cerović