Besjemene sorte (engl. apyrene), sorte vinove loze, čije su bobice bez sjemenki i čije je grožđe namijenjeno potrošnji u svježem ili sušenom stanju. Besjemene bobice se mogu razviti bez oplodnje (partenokarpija), i one su bez tragova sjemenki, ili sa oplodnjom (stenospermokarpija), pri čemu sjemeni zametak abortira, te se u bobicama nalaze tragovi sjemenki. Besjemene sorte imaju sve veći značaj kao stono grožđe za potrošnju u svježem stanju (80% od prodatog stonog grožđa u svijetu je besjemeno). Polovinom XX vijeka, u → Poljoprivrednom institutu, na Oglednom imanju u Lješkopolju, u → ampelografskoj kolekciji vinove loze gajene su stare besjemene sorte sultanina, sultanija i sultanina bjanka i uglavnom su bile namijenjene za proizvodnju suvog grožđa. Poljoprivredni institut je 60-ih godina radio na → introdukciji besjemenih sorti, dok je od 70-ih godina XX vijeka radio i na stvaranju novih besjemenih sorti različitog perioda sazrijevanja (→ Sorte vinove loze stvorene u Crnoj Gori). Introdukovane su besjemene sorte stvorene u Kaliforniji, Italiji, Bugarskoj i SFRJ. Proučavanja u kolekcionom zasadu Poljoprivrednog instituta obuhvatila su 11 sorti (bjuti sidles, kaner, perlet, dilajt, beogradska besjemena, rodi, IP 10-20 i besjemena SK1), uključujući i tri ranije gajene sorte (sultanija, sultanina, sultanina bjanka). Kolekcioni zasad na Oglednom imanju u Lješkopolju je, 1988–1990, obogaćen introdukovanim besjemenim kalifornijskim sortama (blek pearl, blaš sidles, centenial, korin sidles, rani superior sidles, fleim sidles, superior sidles-sugraone), argentinskim sortama (argentina, aruzul, carina, imperatrice, moskatuel, nerona, noica, pasiga, patrizia, perlon i rutilia), kao i bugarskom sortom rusalka. U Poljoprivrednom institutu vršena su brojna ukrštanja u cilju stvaranja besjemenih sorti (→ Hibridizacija vinove loze). Kao ženski roditelj korišćene su sorte sa fukcionalno ženskim tipom cvijeta, ranog ili vrlo ranog sazrijevanja: → čauš bijeli, crveni čauš, bikana, → razaklija, madlen anževin, dok su za muškog roditelja korišćene sorte sultanija, sultanina, perlet i kaner. Kao rezultat ukrštanja sorti, Savezna komisija za priznavanje novih sorti je, u periodu 1991–2002, priznala pet crnogorskih besjemenih sorti vinove loze: → PIT 14, → PIT 15, → PIT 16, → besjemena razaklija, → podgorička besjemena.

LITERATURA: M. Ulićević, Lj. Pejović, „Neki rezultati proučavanja besjemenih sorata vinove loze u Poljoprivrednom institutu – Titograd”, Poljoprivreda i šumarstvo, XXXVI, Titograd, 1990; Lj. Pejović, M. Ulićević, S. Mijović, V. Maraš, „Nove besjemene sorte stvorene u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Poljoprivreda, Kruševac, 1995; Lj. Pejović, V. Maraš, „Značaj, mjesto i uloga domaćeg sortimenta u stvaranju novih sorti vinove loze u Poljoprivrednom institutu – Podgorica”, Savremena poljoprivreda, Novi Sad, 1997; P. Cindrić, N. Korać, D. Ivanišević, Ampelografija i selekcija vinove loze, Novi Sad, 2019.

Lj. Pejović