Lazar Mijušković

Mijušković, Lazar (Povija, Pješivci, 1867 – Nikšić, 1936), političar, diplomata, predsjednik crnogorske vlade (→ Crnogorska vlada / Ministarski savjet Knjaževine/Kraljevine Crne Gore (1879–1916)). Gimnaziju je završio na → Cetinju, a zatim je u Parizu završio Licej „Luj Veliki”. Diplomirao je na Visokoj rudarskoj školi u Parizu (1891). Nakon stupanja u državnu službu, imenovan je za crnogorskog konzula u Skadru (1893). Na ovoj dužnosti ostao je do 1902. godine. Dok je bio konzul u Skadru, imao je razne misije u inostranstvu. Bio je predsjednik prve ustavne vlade (1905), u kojoj je obavljao i dužnost ministra inostranih djela. Od 1907. do januara 1909. bio je predsjednik Državnog savjeta. U vrijeme → Aneksione krize bio je u diplomatskoj misiji u Rusiji. Prije krunisanja kralja → Nikole I Petrovića Njegoša (1910), imao je diplomatsku misiju kod pape Pija X u vezi sa imenovanjem barskog nadbiskupa. Za vrijeme Malisorske bune (→ Malisorski ustanci 1910–1911. i Crna Gora) poslat je u Sankt Peterburg kako bi predstavio politiku Crne Gore prema ustanku. Bio je prvi delegat Crne Gore na Londonskoj konferenciji (→ Londonska konferencija 1912–1913. i Crna Gora) na Međunarodnoj komisiji u Parizu (1913) za uređenje finansijskih pitanja, koja su nastala nakon Prvog balkanskog rata (→ Crna Gora u balkanskim ratovima 1912/13). U jesen 1913. postavljen je za izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra u Beogradu i na toj funkciji će ostati do decembra 1915. godine. Bio je posrednik između Cetinja i Beograda u pripremama za uniju između dvije zemlje. Nekoliko mjeseci je obavljao i dužnost predsjednika vlade u egzilu (1916) (→ Crnogorske vlade u egzilu (1916–1922)).

Literatura: Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 4, Podgorica, 2006; L. Mijušković, Uspomene, priredio I. Mijušković, Nikšić, 2016; S. Popović, S kraljem Nikolom iz dana u dan 1916–1919, Beograd, 2002; D. Vujović, Podgorička skupština 1918, Zagreb, 1989; Zeta, br. 40, 1936.

I. Tepavčević