Petrović Njegoš, Božo (Njeguši, 1846 – Nikšić, 1929), predsjednik Senata, predsjednik crnogorske vlade (→ Crnogorska vlada / Ministarski savjet Knjaževine/Kraljevine Crne Gore (1879–1916)). Školovao se u Parizu od 1858. do 1867. godine. Vojvodsko zvanje dobio je 1867, a od 1867. do 1878. bio je predsjednik Senata. Sa ciljem da se poprave odnosi između Srbije i Crne Gore, nakon pada vlade → Jovana Ristića, sastao se sa knezom → Milanom Obrenovićem i novim predsjednikom srpske vlade Jovanom Marinovićem u Kragujevcu, krajem 1873. godine. Za vrijeme crnogorsko-osmanskog rata 1876–1878. komandovao je Južnim frontom. Početkom 1877, dok je trajalo primirje, sa → Stankom Radonjićem odlazi u Carigrad, tražeći od osmanske vlasti ispunjenje teritorijalnih zahtjeva, nakon čega bi Crna Gora pristala na sklapanje mira. Februara 1878, kao izaslanik knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša, došao je u Beč, sa zadatkom da sa austrougarskim zvaničnicima pregovara o novim granicama Crne Gore. U razgovoru sa austrougarskim ministrom spoljnih poslova → Đulom Andrašijem, predočeno mu je da Austrougarska neće prihvatiti teritorijalno širenje crnogorske države u Novopazarskom sandžaku i Primorju. Sa Stankom Radonjićem činio je crnogorsku delegaciju tokom Berlinskog kongresa (→ Berlinski kongres i Crna Gora), ali im nije bilo dozvoljeno da učestvuju u radu Kongresa. Od 1879. do 1905. bio je predsjednik Državnog savjeta, a formalno je bio i na čelu svih ministarstava. Poslije zauzimanja Skadra od strane Crne Gore (1915), postavljen je za guvernera tog grada. Za vrijeme → Božićnog ustanka 1919. zatvoren je od strane srpskih trupa, a potom interniran u Sarajevo.