Đula Andraši
Andraši, Đula (Andrássy, Gyula; Vlahovo, Košice, 1823 – Volosko, 1890), austrougarski političar, ministar inostranih poslova Austrougarske. Bio je predsjednik ugarske vlade od 1867, a novembra 1871. izabran je za ministra inostranih poslova Monarhije. Kao ministar, zalagao se za suzbijanje balkanskih nacionalnih pokreta, koji su bili upereni protiv Osmanskog carstva. Radio je na podjeli interesnih sfera sa Rusijom, nastojeći da umanji njen uticaj na Balkanu. U vrijeme crnogorsko-osmanskog rata 1876–1878, nastojao je da ograniči crnogorske aspiracije u Hercegovini, a protivio se i crnogorskom zauzimanju Primorja. Neposredno nakon završetka rata, izaslanicima knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša je saopštio da će podržati teritorijalne zahtjeve Crne Gore, osim ukoliko oni nijesu u suprotnosti sa interesima Monarhije i ukoliko ne narušavaju mir na Balkanu. Iskazao je protivljenje ustupanju Bara i Primorja Crnoj Gori, tvrdeći da je dovoljno da Crna Gora dobije slobodnu plovidbu Bojanom. Kada se na Berlinskom kongresu (→ Berlinski kongres i Crna Gora) raspravljalo o ustupanju Bara Crnoj Gori, Andraši, kao predstavnik Austrougarske na ovom skupu, morao je pod pritiskom ruskog izaslanika pristati da se grad ustupi Crnoj Gori, ali je uspio da nametne austrougarsku kontrolu nad Barskim pristaništem i akvatorijem. Usvojen je i njegov zahtjev da se Crnoj Gori oduzmu Ulcinj i Spič. Zatim je, prema sugestijama Andrašija, utvrđena nova granica Crne Gore, koja je odgovarala Austrougarskoj. Crnoj Gori su, na osnovu njegove instrukcije, ustupljene teritorije koje nije zauzela u ratu i na kojima je živjelo stanovništvo neprijateljski raspoloženo prema njoj. Andraši je računao da će problemi u ovim oblastima biti stalni izvor nestabilnosti crnogorske države.
Literatura: N. Ražnatović, Crna Gora i Berlinski kongres, Cetinje, 1979; V. Popović, „Berlinski kongres”, Brastvo, XXII, 1928; N. Ražnatović, „Sprovođenje XXIX člana Berlinskog ugovora o Crnogorskom primorju i ingerenciji Austro-Ugarske u luci Bar”, Istorijski zapisi, 3–4, 1972; V. Đorđević, Crna Gora i Austrija 1814–1894, Beograd, 1924; G. Vuković, Memoari, knj. 1, Cetinje – Titograd, 1985.
Ž. Andrijašević