Ristić, Jovan (Kragujevac, 1831 – Beograd, 1899), srpski političar. U Hajdelbergu je 1852. stekao doktorat iz filozofije. Po povratku u Srbiju, službovao je u ministarstvima: prosvjete, inostranih poslova i unutrašnjih djela. Za diplomatskog zastupnika Srbije u Carigradu imenovan je 1861. godine. Pregovarao je sa Portom o odlasku osmanskih vojnih posada iz četiri srpska grada. Kada su 1867. osmanski garnizoni napustili Srbiju, stekao je ugled jednog od najboljih srpskih diplomata. Poslije ubistva kneza → Mihaila Obrenovića, bio je jedan od trojice namjesnika. Poslije sticanja punoljetstva kneza → Milana Obrenovića (1872), imenovan je za ministra inostranih poslova, a kratko je bio i predsjednik Vlade (1873). Na čelu srpske diplomatije bio je i u vrijeme Istočne krize i srpsko-osmanskog rata (1875–1878). Zastupao je Srbiju na Berlinskom kongresu (→ Berlinski kongres i Crna Gora) (1878). Poslije abdikacije kralja Milana (1889), član je tročlanog Namesništva, koje je vladalo umjesto maloljetnog kralja → Aleksandra Obrenovića. Kao ministar inostranih poslova, održavao je intenzivne veze sa crnogorskom vladom, posebno u vrijeme Bosansko-hercegovačkog ustanka (1875) (→ Hercegovački ustanci i Crna Gora 1852–1882) i rata Srbije i Crne Gore protiv Osmanskog carstva (1876–1878).