Pinus L. (fam. Pinaceae), borovi, rod sa oko 100 vrsta vječnozelenog četinarskog drveća i rjeđe žbunova, koji su rasprostranjeni na śevernoj hemisferi, od pojasa šumo-tundre do planinskih predjela tropskih područja. Samo jedna vrsta prelazi ekvator (u Indoneziji – Pinus merkusii Jungh. et de Vriese). Grane bora u mladosti su pravilno pršljenaste, a krošnja piramidalna, dok je kod starijih stabala krošnja slična lišćarskim vrstama drveća. Kod većine vrsta postoji jaka žila srčanica i dobro razvijeno bočno korijenje. Četine su veoma raznolike dužine kod različitih vrsta, a na preśeku su trouglaste ili polukružne. Muški cvjetovi su resoliki, zbijeni pri osnovi ovogodišnjeg dugorasta, a polenova zrna su sa vazdušnim mjehurovima. Ženski cvjetovi su mali, okruženi ljuskama pupoljaka pri osnovi, i raspoređeni po jedan na vrhovima izbojaka, rjeđe po dva naspramno ili po više njih u pršljenu. Šišarice su viseće, zrele u drugoj (rjeđe u trećoj) godini. Fertilne ljuspe pri vrhu su sa zadebljanim dijelom (apofizom), koja na sebi ima jednu grbicu (umbo). Śeme obično ima usko krilo koje ga obuhvata. Kotiledona je od 4 do 15. Prema broju sprovodnih sudova u četini, rod Pinus L. je podijeljen u dva podroda: Pinus L. (=Diploxylon), obuhvata vrste koje u četini imaju po dva provodna snopića i Strobus Lemon (=Haploxylon), čije vrste u sredini imaju jedan provodni snopić. Od autohtonih vrsta zastupljenih u flori Crne Gore, podrodu Pinus L. pripadaju: → Pinus nigra Arnold (crni bor), → Pinus heldreichii Christ. (munika), → Pinus sylvestris L. (bijeli bor) i → Pinus mugo Turra (krivulj), a podrodu Strobus Lemon pripada → Pinus peuce Griseb. (malika). Alohtone vrste zastupljene u flori Crne Gore → Pinus halepensis Miller (alepski bor), → Pinus pinaster Aiton (primorski bor), Pinus pinea (L.) Endl. (pinjol) pripadaju podrodu Pinus L.