Pinus halepensis Miller (fam. Pinaceae), alepski bor, četinarsko vječnozeleno drvo do 10 (20) m visoko i prečnika debla do 1,2 m. Smatra se da mu je postojbina istočni Mediteran i da je odatle proširen gajenjem na zapadu još u doba Rimljana, pa se danas njegov areal prostire na širokom području oko Sredozemnog mora: śeverna Afrika (Maroko, Tunis, Libija), jugoistočna Španija, južna Francuska, na ostrvima i duž obale Jadranskog mora (Italija, Dalmacija, Hercegovina – oko Neuma, Crnogorsko primorje, Albanija), Grčka, pa do Izraela i Jordana. Raste na kserotermnim staništima u eumediteranskoj zimzelenoj vegetaciji makije, gariga i kamenjara. Često formira čiste sastojine (Pinion halepensis-maritimae Lakušić 1972), gaji se u parkovima i dosta se koristi u pošumljavanju na čitavom Mediteranu. U → Boki Kotorskoj (padine više Prčnja, Trojica, Vrmac) zabilježena je podvrsta Pinus halepensis Miller subsp. brutia (Ten.) Holmboe (brucijski bor), čiji je areal u Kalabriji, Grčkoj (Krit) i Krimu.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia 20–21, 1942, str. 15. Čedomil Šilić, Atlas drveća i žbunja, Sarajevo, Zavod za izdavanje udžbenika, 1973, str. 23. Radomir Lakušić, Ekologija biljaka, Sarajevo, IGKRO „Svjetlost”, OOUR Zavod za udžbenike, 1980, str. 65–67. Mirko Vidaković, Četinjače morfologija i varijabilnost, Zagreb, JAZU, 1982, str. 423–428. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Podgorica, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 44. Rade Cvjetićanin, Jugoslav Brujić, Marko Perović & Vladimir Stupar, Dendrologija, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Šumarski fakultet, 2016, str. 100.
H. Markišić