Pinus sylvestris L. (fam. Pinaceae), bijeli bor, vječnozeleno četinarsko drvo, 30 (40) m visoko i prečnika debla do oko 1 m. Najrasprostranjenija je vrsta bora. Areal mu se pruža preko cijele Evrope i śeverne Azije sve do Amura. U Evropi se proteže od Škotske i Skandinavije na śeveru do planina Pirinejskog, Apeninskog i Balkanskog poluostrva, a u Aziji od śeverne Mandžurije i Ohotskog mora do Kavkaza, Krima i centralne Turske. Pripada subborealno-evroazijskom flornom elementu. U Crnoj Gori je prirodno rasprostranjen na planinama od → Maglića, → Volujaka, → Sinjavine, → Durmitora i suśednih planina pa do → Prokletija. Pošumljavanjem je proširen na mnogobrojnim lokalitetima. Šume bijelog bora u Crnoj Gori pripadaju svezi Pinion sylvestris dinaricum Lakušić (1972) 1982. i redu Pinetalia sylvestris-peucis Lakušić 1972. (šume malike → Pinus peuce Griseb. i bijelog dinarskog bora), a zastupljene su sa geografskom varijantom Piceo-Pinetum sylvestris montenegrinum Blečić 1976. (crnogorska šuma smrče → Picea abies (L.) H. Karst. i bijelog bora), koja je razvijena u gorskom i subalpijskom pojasu planina durmitorskog sektora. Ona predstavlja degradaciono-progradacione stadije gorskih ili subalpijskih šuma smrče. Edifikatori zajednice su smrča i bijeli bor. U spratu šiblja u ovoj zajednici najčešće se javljaju: Daphne mezereum L., Juniperus sibirica Burgsd., Juniperus communis L., Lonicera alpigena L., Rosa pendulina L. Od žbunića najčešće su prisutne Arctostaphylos uva-ursi (L.) Sprengel i → Vaccinium myrtillus L. Sprat zeljastih biljaka čine elementi borovih i smrčevih šuma, a vrsta Molinia altissima Link povezuje je sa borovim šumama sa Alpa.