Pinus pinaster Aiton (fam. Pinaceae), primorski bor, četinarsko vječnozeleno drvo do 30 m visoko, sa široko zaobljenom krošnjom, čije su grane mnogobrojne, raširene i nadolje savijene. U literaturi poznat pod sinonimom Pinus maritima Miller. Prirodno je rasprostranjen uz Atlantsku obalu u južnoj i jugozapadnoj Francuskoj, u śeverozapadnom obalnom području Italije, na Sardiniji, Korzici, Pirinejskom poluostrvu i u śevernoj Africi od Maroka do Tunisa. Veoma je vitalna vrsta sa širokom ekološkom amplitudom u odnosu na temperaturu i vlagu. Uspijeva i na siromašnim zemljištima, pa čak i na živom pijesku. Optimum nalazi u uslovima blage i vlažne maritimne klime, na rastresitim i pjeskovitim silikatnim kiśelim zemljištima. Jedna je od najvažnijih vrsta za pošumljavanje u atlantskom području Francuske i na mnogim područjima Mediterana, pa se sađenjem proširio van granica prirodnog areala, na primorskim Dinaridima, u Albaniji i Grčkoj, a na śeveru do Holandije i Belgije. U Crnoj Gori se gaji u primorskim parkovima.

Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia 20–21, 1942, str. 15. Radomir Lakušić, Ekologija biljaka, Sarajevo, IGKRO „Svjetlost”, OOUR Zavod za udžbenike, 1980, str. 62–63. Mirko Vidaković, Četinjače morfologija i varijabilnost, Zagreb, JAZU & Sveučilišna naklada Liber, 1982, str. 499–501. Rade Cvjetićanin, Jugoslav Brujić, Marko Perović & Vladimir Stupar, Dendrologija, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Šumarski fakultet, 2016, str. 102.

H. Markišić