Pinus nigra Arnold (fam. Pinaceae), crni bor, vječnozeleno četinarsko drvo do 40 (50) m visoko. U botaničkoj literaturi poznat je pod sinonimima: Pinus laricio Pourret, Pinus austriaca Höss, Pinus nigricans Host. Ima veliku varijabilnost i diskontinuiran → areal. Prirodno rasprostranjenje mu je u śeveroistočnoj Africi, južnoj Evropi i Maloj Aziji. Na većem prostoru Crne Gore javlja se samo u manjim grupama stabala ili pojedinačno, što ukazuje na njegovu u prošlosti široku zastupljenost. Zbog promjene klimatskih faktora, prirodno su ga potiskivale druge vrste drveća, a pretjeranom śečom i požarima njegove šume su potpuno uništene na otvorenim staništima u Crnoj Gori. Samo su na strmim padinama, u nepristupačnim → kanjonima i klisurama rijeka (Piva, Komarnica, Tara, Ibar, Đalovića klisura) sačuvani fragmenti njegovih šuma. U kanjonu rijeke Tare, na lokalitetu Crna Poda, očuvana je prašuma crnog bora sa stablima prečnika 1,5 m, visine 50 m i starosti oko 500 godina, koja je zaštićena kao rezervat. Crnogorske šume crnog bora pripadaju asocijaciji Pinetum nigrae Blečić 1958, sveza Pinion nigrae Lakušić 1972, red Pinetalia heldreichii-nigrae Lakušić 1972, koju je Vilotije Blečić opisao u dolini rijeke Pive (Mratinje, Žagrica iznad rijeke Vrbnice, kanjon Komarnice), a rasprostranjena je i u kanjonu Tare (Borovac, Ujač, Trgilj). Ova šuma je u kanjonu Pive i Komarnice razvijena na krečnjacima, između 1.000 i 1.250 mnv, a grupe stabala se javlajaju i do 1.500 m. Nagib staništa se kreće od 20° do preko 70°. U njoj je zastupljeno više vrsta drveća: Pinus nigra Arnold, Acer pseudoplatanus L., Salix caprea L., → Ostrya carpinifolia Scop., a u spratu šiblja najčešće se nalaze: Pinus nigra Arnold, Juniperus communis L., Amelanchier ovalis Medicus, Spiraea media Schmidt, Sorbus aria (L.) Crantz, Lonicera xylosteum L., Lonicera alpigena L., Cotoneaster tomentosa (Aiton) Lindl., Vaccinium myrtillus L., Erica carnea L., Arctostaphylos uva-ursi (L.) Sprengel. Šume crnog bora u kanjonu Pive i Komarnice potisnuli su hrast i crni grab, u brdskom regionu bukva → Fagus sylvatica L., a u subalpijskom regionu jela → Abies alba Miller, smrča → Picea abies (L.) H. Karst. i bukva. Upotrebljava se u pošumljavanju, pa je zastupljen u kulturi na većem broju lokaliteta.