Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, nacionalna javna ustanova nadležna za poslove konzervatorske djelatnosti, sa sjedištem na Cetinju. Centar je, kao i → Uprava za zaštitu kulturnih dobara, osnovan 2011. transformacijom nacionalnih institucija koje su se do tada bavile zaštitom kulturne baštine – → Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture na Cetinju, → Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru i → Centra za arheološka istraživanja Crne Gore u Podgorici. Tom složenom procesu prethodilo je donošenje Zakona o zaštiti kulturnih dobara 2010, kojim je definisan drugačiji odnos prema zaštiti kulturnog nasljeđa. Nakon transformacije, Centar je preuzeo ulogu vodeće institucije u zemlji u oblasti arheologije, koja realizuje veliki broj arheoloških istraživanja u Crnoj Gori, među kojima su veoma značajna na → Duklji, → Risnu, → Medunu, → Brskovu, → Žabljaku Crnojevića. Područno odjeljenje Centra, nadležno za aktivnosti na teritoriji opština Kotor, Tivat, Herceg Novi i Budva, nalazi se u Kotoru. Centar se bavi izdavačkom djelatnošću, objavljujući od 2017. Godišnjak sa izvještajima zaposlenih o realizovanim arheološkim i konzervatorskim projektima (→ Časopisi o arheologiji).

Literatura: Godišnjak CKACG, 2017, 2018, 2019, 2020; L. Rakojević, „Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore”, Leksikon likovne umjetnosti Crne Gore, knj. 1, t. I: A–M, Podgorica, 2021, 147; D. Medin, „Normativni i institucionalni okviri zaštite kulturne baštine u Crnoj Gori: istorijski pregled i savremene prakse”, Etnologija i leksikoni – iskustva i ideje, Podgorica, 2021, 115–138.

Izvori: Elaborat o opravdanosti transformacije Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Centra za arheološka istraživanja Crne Gore u Upravu za zaštitu kulturnih dobara i Javnu ustanovu Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, Cetinje, 2011; Statut Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, Cetinje, 2011; www.ckacg.me (pristup: 8. II 2024).

D. Medin