Uprava za zaštitu kulturnih dobara, organ državne uprave nadležan za poslove zaštite kulturnih dobara, sa sjedištem na Cetinju. Nakon ponovnog uspostavljanja državnosti Crne Gore (2006), na tragu novih javnih politika, koje su podrazumijevale i promjenu zakonodavnog i institucionalnog okvira u raznim oblastima, pa i u kulturi, transformacijom → Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture na Cetinju, → Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru i → Centra za arheološka istraživanja Crne Gore u Podgorici 2011. formirani su Uprava za zaštitu kulturnih dobara i → Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore na Cetinju. Uprava je funkcionisala u sastavu Ministarstva kulture (→ Ministarstvo kulture i medija) do 2018, od kada posluje samostalno. Ova institucija vrši stručne i upravne poslove na zaštiti kulturnih dobara – valorizovanog segmenta kulturne baštine (materijalne i nematerijalne) od opšteg interesa za koju je utvrđeno da je od trajnog istorijskog, umjetničkog, naučnog, arheološkog, arhitektonskog, antropološkog, tehničkog ili drugog društvenog značaja. Njene područne jedinice nalaze se u Kotoru (nadležna na teritoriji opština Kotor, Tivat, Herceg Novi i Budva) i Mojkovcu (nadležna na teritoriji opština Andrijevica, Berane, Bijelo Polje, Gusinje, Kolašin, Mojkovac, Petnjica, Plav, Plužine, Pljevlja, Rožaje, Šavnik i Žabljak), a postojala je i jedinica u Podgorici (2011–2012). Periodično obavlja izdavačku djelatnost (→ Časopisi o arheologiji).
Literatura: S. Mitrović, „Uprava za zaštitu kulturnih dobara”, Leksikon likovne umjetnosti Crne Gore, knj. 1, t. II: N–Ž, Podgorica, 2021, 386–387; D. Medin, „Normativni i institucionalni okviri zaštite kulturne baštine u Crnoj Gori: istorijski pregled i savremene prakse”, Etnologija i leksikoni – iskustva i ideje, Podgorica, 2021, 115–138.
Izvori: Zakon o zaštiti kulturnih dobara (Službeni list Crne Gore, br. 049/10 od 13. VIII 2010, 040/11 od 8. VIII 2011, 044/17 od 6. VII 2017, 018/19 od 22. III 2019); Elaborat o opravdanosti transformacije Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Centra za arheološka istraživanja Crne Gore u Upravu za zaštitu kulturnih dobara i Javnu ustanovu Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, Cetinje, 2011.
D. Medin