Pirusti (starogrč. Πιροῦσται, Πειροῦσται; lat. Pirustae, Perustae), ilirsko pleme koje je u antičkom periodu naseljavalo sjeverne krajeve današnje Crne Gore obuhvatajući djelove Bosne i Hercegovine i Srbije, ili sjeverozapadnu Albaniju. U pisanim izvorima Pirusti se pominju od II v. p. n. e. do II v., najprije u kontekstu Trećeg ilirsko-rimskog rata, kao jedna od autohtonih zajednica koja se još za vrijeme sukoba priklonila Rimu. Kako Pirusti, navedeni u antičkim izvorima kao dasaretsko pleme (Dassaretiorum Pirustas), nijesu obuhvaćeni podjelom Ilirije 167. p. n. e., posredno je zaključeno da su živjeli u unutrašnjosti, dalje od jadranske obale. Okvirna ubikacija Pirusta na granici → Ilirika, pređašnje teritorije Ilirskog kraljevstva (→ Iliri), potvrđena je sredinom I. v. p. n. e. kad je njihovo jačanje i pljačkaške pohode na rimske posjede spriječio sam Julije Cezar. Pružili su snažan otpor Oktavijanu Avgustu (27. p. n. e. – 14.) 33. g. p. n. e. i učestvovali u dalmatinsko-panonskom ustanku, 6–9. protiv Rima. Tada su svrstani među panonska plemena, najvjerovatnije zbog njihove granične pozicije između Ilira i Panona, odnosno između rimskih provincija → Dalmacije i Panonije. Pored → Dokleata, Pirusti se u II v. ubrajaju među zajednice na jugoistoku provincije Dalmacije. Zajedno sa ilirskim kolonistima, Pirusti su početkom II v. upućeni iz Dalmacije u novoosnovanu provinciju Dakiju radi podsticanja rudarskih aktivnosti. Na osnovu epigrafskih spomenika (→ Epigrafika) poznato je da su u srebrom i zlatom bogatoj Transilvaniji, na području Alburnus Maior osnovali svoje naselje vicus Pirustarum. Matična regija iz koje su ovi vični rudari preseljeni vezuje se za rudničke regije na jugoistoku provincije Dalmacije, gdje su Pirusti živjeli još u predrimskom periodu (→ Rudarstvo). Pretpostavlja se da su to oblasti na sjeveru Crne Gore, gdje se, uglavnom, na osnovu rimskih narativnih izvora i interpretacije epigrafskih spomenika eksploatisala ruda. Prema mišljenju pojedinih savremenih autora, to je Donje Podrinje i dolina rijeke Ćehotine (Šuplja stijena, rudnik cinka i olova) koje se vezuju za područje Municipijuma S... (→ Komini). Kao moguća ubikacija Pirusta navodi se oblast Polimlja i Potarja (→ Rudnik Brskovo, rudnik srebra, olova) ili šire područje masiva Prokletija prema Lješu (lat. Lissus) u Albaniji, bogato plemenitim metalima (srebro).
Literatura: Liv. 45.26; Cesar. Bell. Gal. 5.1.5; Strab. Geo. 7.5.3; Ptol. 2.16; Vell. Pat. 2.115.4; Д. Гарашанин, М. Гарашанин, „Црна Гора у освит писане историје”, Историја Црне Горе, I, Титоград, 1967, 96–97; M. Mirković, „Iz istorije Polimlja u rimsko doba”, Godišnjak CBI ANUBiH, XIV, 1975, 95–108; A. Škegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb, 1999; Č. Marković, „Arheologija Crne Gore”, Podgorica, 2006; J. Цвијетић, „Прилог познавању аутохтоних култова у југоисточној Далмацији и проблем убикације античке Термидаве”, Нова античка Дукља, V, 2014, 65–67.
M. Vrzić