Dokleati (starogrč. Δοκλεᾶται, lat. Docleatae), peregrina zajednica sa središtem oko Duklje. Pretpostavlja se da je naseljavala oblasti od Skadarskog jezera na jugoistoku do rijeke Trebišnjice na granici Crne Gore prema Bosni i Hercegovini na sjeverozapadu. Plinije Stariji (I v.) pominje da je ranije na tom području živjelo više ilirskih zajednica (→ Labeati, Senedi i Rudini) koje su najvjerovatnije, u cjelini ili dijelom, uvrštene u civitas Docleatum. Njihova civitas imala je 33 dekurije i pripala je Naronitanskom konventu, jednom od tri sudska vijeća provincije → Dalmacije. Pored → Pirusta, Apijan (I–II v.) navodi da su Dokleati pružili otpor Oktavijanu Avgustu 33 g. p. n. e., a Ptolemej (II v.) ih smješta na jugoistok provincije u II v. (→ Antički izvori). Osim narativnih izvora, o zajednici Dokleata svjedoče rimski epigrafski spomenici iz → Riječana kod Nikšića. Na jednom od dva natpisa iz I–II v. pominje se da je Epikadov sin Kaj prvak Dokleata (princeps civitatis Docleatium), te se oblast Banjana u kojima se Riječani nalaze uzima za zapadnu granicu prostiranja teritorije. Na drugom natpisu navodi se da je Agiro, Kajev brat ili rođak, bio prvak kastela Salthua, što ukazuje da su Dokleati u počecima rimske dominacije imali snažnu plemensku organizaciju. Rodovsko uređenje Dokleata potvrđuje i natpis iz → Vuksanlekića kod Tuzi u kojem se pominje gens Latiniana et Epicadiana. Kada je riječ o Dokleatima, posebno je zanimljivo pitanje pripadnosti → Duklje. Kako na Duklji ne postoje arheološki nalazi stariji od treće četvrtine I v., osim nalaza tragova praistorijskog naselja u južnom dijelu grada, to se čini sasvim mogućim da je Dokleja, centar Dokleata postao → municipijum tek nakon njenog formiranja kao rimskog grada za vladavine Flavijevaca, tj. u posljednjoj trećini I vijeka. I sam ravničarski položaj Duklje pokazuje da se ne radi o starijem ilirskom naselju, koja su gotovo redovno formirana na dominantnim uzvišenjima. Stoga ne bi bez osnove bio zaključak da su Rimljani u I v. radi lakšeg držanja plemena pod nadzorom centar Dokleata iz nepristupačnog, brdovitog zaleđa prebacili u ravnicu i bliže glavnoj komunikaciji (→ Antičke komunikacije).