Dalmacija (lat. Dalmatia), rimska provincija osnovana u vrijeme Oktavijana Avgusta (27 g. p. n. e. – 14 g.). Nastala podjelom → Ilirika na Donju i Gornju, nakon sloma Breuka, 8. odnosno 9. godine. Provincijom je upravljao carski legat konzularnog ranga legatus Augusti pro praetore, kao civilni i vojni namjesnik. Obuhvatala je najveći dio zapadnog Balkana, protežući se od ušća Raše (lat. Arsia) u zapadnoj Istri do Drima (lat. Drilo) i Lješa (lat. Lissus) na jugu. Na sjeveru se graničila sa Panonijom (južno od Save), dok se na istoku pružala do Mezije, uključujući Podrinje i značajan dio zapadne Srbije. Dalje, granica je tekla razvođem Ibra, prema Šar-planini i potom zapadno ka rijeci Mati. Sjedište namjesnika provincije nalazilo se u Saloni. Radi lakše uprave, krajem III v. u vrijeme Dioklecijana, jugoistočni dio Dalmacije izdvojen je u zasebnu provinciju – Prevalitanu (→ Prevalis lat. Praevalitana, Praevalis) sa sjedištem u Skadru (Scodra).
Literatura: G. Alföldy, Bevökerung und Gesellschaft der römischen Provinz Dalmatien, Budapest, 1965; Д. Гарашанин, М. Гарашанин, „Црна Гора у доба Римског царства”, Историја Црне Горе, I, Титоград, 1967, 143–239; J. J. Wilkes, Dalmatia, History of the provinces of the Roman Empire, London, 1969; I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo, 1988; S. Loma, „Problem identifikacije uređenja stanovništva Municipija S.”, Glasnik Zavičajnog muzeja, 3, 2022, 9–23.
J. Cvijetić