Rivijera, Bartolo (Riviera, Bartolo), ital. arhitekta i vojni inženjer Venecijanske republike (?–?). Prema njegovom projektu izgrađena je od 1762. do 1773. župna Crkva Sv. Stasija u Dobroti. Stara crkva, na obali mora, koja se u dokumentima pominje 1332, stradala je u zemljotresu 1667. i uskoro bila obnovljena. Ali, kapetanske porodice sa sjevera Dobrote – naselja koje je 1717, zahvaljujući bogatstvu stečenom pomorskom privredom, steklo status opštine – preduzele su podizanje veće crkve za novu župu, osnovanu 1753, čiji je zaštitnik bio Sv. Eustahije. Stara crkva se posljednji put pominje u dokumentu iz 1836. Kamen temeljac nove crkve postavio je inicijator njene gradnje – župnik, propovjednik i pjesnik Ivan Antun Nenadić. Crkva je izgrađena prilozima porodica Dabinović, Ivanović, Tripković, Radimir i Kosović, bratovštinâ Sv. Križa i Sv. Rozarija. Rivijera, koji je gradio Katedralu Sv. Marka u Makarskoj i bio angažovan na rekonstrukciji kotorskih zidina, projektovao je jednobrodnu crkvu sa ravnom tavanicom i plitkim bočnim kapelama. Kapetanske porodice crkvi su darovale sedam oltara od raznobojnog mermera, gotovo istovjetnih. Na glavni su postavljene figure koje je izradio skulptor → Đuzepe Toreto Bernardi, a na bočne reljefi, statue i slike koje su izveli → Gregorio Morlaiter, → Kostantino Čedini, → Ivan Franjo Soliman, → Frančesko Potenca, → Karlo Dolči. Na tavanici su slike → Josipa Joza Kljakovića i → Petra Kosovića, a u prezbiteriju je zidni mozaik → Eda Murtića iz 1990. Zaslugom Petra Tripkovića, 1824. počela je izgradnja zvonika, koji je trebalo da zidaju korčulanski graditelji Salvator i → Nikola Foretić, ali je zbog ekonomske i političke krize, izazvane Napoleonovim ratovima, gradnja obustavljena. Zvonik je završen 1903. prema projektu inž. → Milana Karlovca. Visok 36 m, završen piramidom na čijem je vrhu figura arhanđela Mihaila, oštećen je u zemljotresu 1979. Crkva je obnovljena 2007. zalaganjem župnika don Pavla Medača.