Foretić, Nikola, hrv. graditelj (?–?). Bio je aktivan u posljednjim decenijama XVII v. Izdanak je ugledne porodice klesara i graditelja sa Korčule, koja je djelovala od XV do XX v. u Dalmaciji. Osim Nikole, koji je bio protomajstor Velike crkve Manastira Savina kraj Herceg Novog (→ Manastir Savina, Herceg Novi) od 1777. do 1779, u Boki su, istovremeno, djelove za župnu → Crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju klesali Marko i Marin Foretić. Nikola i Salvator Foretić bili su angažovani za izgradnju zvonika Crkve Sv. Stasija u Dobroti (→ Rivijera, Bartolo), ali je ona uskoro obustavljena. → Manastir Savina, čija se istorija, prema predanju, prati od XI v., obnovili su izbjegli monasi iz Manastira Tvrdoš, razorenog u osmansko-venecijanskom ratu 1694. Čine ga Mala i Velika crkva, koje su posvećene Uspenju Bogorodice, Crkva Sv. Save, po kojoj je dobio ime, groblje i konak. Velika crkva izgrađena je trudom monaha koji su, tokom druge polovine XVIII v., od Venecijanske republike nekoliko puta tražili dozvolu da je podignu i decenijama prikupljali sredstava. Posebno značajan za Manastir, izgradnju i likovno uobličenje crkve bio je jeromonah, kasnije arhimandrit, Inokentije Dabović (†1802), posvećen duhovnoj dobrobiti pravoslavnog življa, uspješan u vođenju ekonomije i sposoban da iskoristi rastuću toleranciju oslabljene Venecije prema doseljenicima iz Crne Gore i Hercegovine, iz koje je proistekla i najzad dobijena dozvola 25. VII 1776. Ugovor sa Foretićem, njegovi nacrti i drugi dokumenti vezani za igradnju nijesu sačuvani (dio manastirskog arhiva nestao je u požaru 1807). Foretić je crkvu oblikovao prema tradiciji dalmatinskog graditeljstva, uz rješenja koja su pogodovala pravoslavnom bratstvu, stvorivši skladnu građevinu, harmonično uklopljenu u ambijent. To je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom na istoku, kupolom na pandatifima i zvonikom na zapadu, građena od pravilno ređanih tesanika bijelog korčulanskog kamena. U oltarskom prostoru su niše za proskomidiju i đakonikon. Brod je pilastrima podijeljen na tri traveja: iznad najvećeg, zapadnog, krstasti je svod sa rebrima, iznad srednjeg, koji je manji, podiguta je kupola, a iznad istočnog, najmanjeg, poluobličasti je svod. Ovakav raspored, čest u sakralnoj arhitekturi Dalmacije, Foretić je mogao vidjeti i u kotorskim crkvama → Sv. Luke, → Sv. Marije Koleđate, Sv. Martina. Na sredini krova na dvije vode izdiže se tambour carré (postolje u obliku kocke), nad kojim je visoki osmostrani tambur kupole sa slijepim arkadama i lučnim prozorima na svim stranama, preko kojih je mreža od kovanog gvožđa. Kupola je pokrivena opekom u obliku oktogonalne piramide. Ovakvo rješenje kupole u nauci se objašnjavalo kao uticaj poznoromaničkog graditeljstva iz južne Italije i Dalmacije, vizantijske arhitekture ili srpskih manastira na Fruškoj gori, sa kojima su monasi Savine održavali intenzivnu saradnju. Sjeverna i južna fasada crkve imaju po tri izdužena i lučno završena prozora i po jedan portal, dok je na apsidi jedan prozor. Prozori su ukrašeni baroknim profilima i ogradom od kovanog gvožđa, portali stepenovanim nadvratnicima i motivima akantusa i lozica, a cijela dužina fasade crkve vijencem od polukružnih arkada sa motivom stilizovane školjke. Dekoracija fasada i kupole usklađena je sa onom na zvoniku. Donji dio zvonika prianja uz zapadnu fasadu crkve. U prizemlju su lučni otvori kroz koje se prolazi do glavnog ulaza crkve, što je tradicija koja seže iz preromaničkog graditeljstva. Prvi sprat ukrašen je rozetom, a na bočnim stranama ima ovalne prozore. Na drugom spratu je sunčani sat i lučno zasvedeni prozori, a treći je na sve četiri strane otvoren biforama sa balustradama. Zvonik je završen visokim tamburom sa prozorima, nad kojim je osmostrana kupola u obliku polulopte. Vitak i visok, skladno uklopljen u cjelinu i predio, izdanak je urbanističke i graditeljske tradicije istočnojadranske obale. Uskoro je postao uzor pravoslavnim crkvama Boke Kotorske, prvenstveno Crkvi Sv. Petra i Pavla u Risnu, koju je takođe gradio majstor sa Korčule, Andrija, vjerovatno isti koji se pominje i u izgradnji Velike crkve Manastira Savina. Arhitektura Velike crkve ima uporište u romaničkom i renesansnom graditeljstvu Dalmacije, uz reminiscencije na vizantijsku tradiciju, ali se zbog arhitektonske plastike crkva predstavlja kao barokno zdanje. Kao iskusan i vrstan graditelj, Foretić je sklopio stilske heterogenosti u skladnu cjelinu. Velika crkva je prvi pravoslavni hram u Boki Kotorskoj sa baroknom koncepcijom prostora i likovnog programa. Ta koncepcija izražava težnju za očuvanjem pravoslavnog identiteta i, istovremeno, svjedoči o neprekidnom dijalogu konfesija i kultura, o spoju tradicije i modernosti, obale i zaleđa, o razmjeni ljudi, ideja i materijala.