Potenca, Frančesko (Potenza, Francesco), ital. slikar iz Veneta (?–?). Početkom XIX v. došao je u Boku Kotorsku. Izradio je dvije oltarske slike: Poklonjenje kraljeva, sa signaturom Franc(sco) Potenza A. D. 1803, u Crkvi Sv. Stasija u Dobroti, za kapetana Andriju Tripkovića, i Srce Isusovo sa Sv. Petrom i Pavlom, za Crkvu Sv. Antuna Padovanskog u Tivtu, koja je potpisana Francesco Potenza fece A. D. 1818. Za salon porodice Florio (Luković) u palati sazidanoj u XVIII v. na Prčanju, izradio je dvije slike: Povratak Jeftaja (poznata u literaturi kao Jefta susreće kćer) i Jeftajina žrtva (Jefta ispunjava zavjet). One prikazuju priču o jevrejskom sudiji Jeftaju, koji od Boga traži pobjedu u ratu i zaklinje se da će prinijeti na žrtvu prvu osobu koja ga dočeka nakon trijumfa. To je bila njegova kćer, koju je, zbog obećanja, ubio (Knjiga o sudijama, 11, 34–40). Tema je postala popularna u venecijanskom slikarstvu tokom XVIII v. Dok su Potencine oltarske slike rađene u duhu venecijanskog poznog baroka sa elementima klasicizma, slike u salonu Florio imaju izrazitije neoklasicističko obilježje, jer ih je umjetnik, vjerovatno, radio prema grafičkim prijedlošcima.