Murtić, Edo, hrv. slikar i grafičar (Velika Pisanica, Hrvatska, 4. IV 1921 – Zagreb, 2. I 2005). Studirao je umjetničke akademije u Zagrebu i Beogradu. Sa Zlatkom Pricom je 1944. u Topuskom organizovao prvu partizansku litografsku štampariju. U početku je slikao portrete, mrtve prirode i enterijere u duhu intimističkog slikarstva, a od 1944. do 1951. jadranske predjele. Početkom šeste decenije posvećuje se lirskoj apstrakciji, a sredinom sljedeće decenije snažnoj ekspresivnosti u gestu i boji. Tokom devete decenije vraća se slikanju figura i sunčeve svjetlosti, a pri kraju XX v. ponovo se okreće apstrakciji. Crtežima i grafikama ilustrovao je književna djela: Jama Ivana Gorana Kovačića, sa Z. Pricom (1944. i 1982); Crveni konj i Zavjet za Epetion Jura Kaštelana (1940); Sadržaj vjetra Vlada Gotovca (1971). Stvarao je freske i mozaike, tapiserije, radove u emajlu i keramici, plakate, scenografiju. Na inicijativu župnika don Branka Sbutege, od 1988. do 1990. izveo je veliki mozaik na oltarskom i bočnim zidovima prezbiterija Crkve Sv. Eustahija u Dobroti. Na vrhu oltarskog zida ispisane su riječi Gratias ago Tibi Domine quia fui in hoc mundo (Zahvaljujem Ti Gospode što postojah na ovom svijetu). Ispod je kompozicija Uzvišenje Sv. Križa, sačinjena od hrišćanskih simbola. U centru su dva krsta – crveni, koji simbolizuje Hristovu krv i žrtvu, i bijeli, koji izražava trijumf nad smrću i vaskrsenje. Mozaik objedinjuje nevinost i čistotu rane hrišćanske umjetnosti i snažni ekspresionistički postupak slikarstva druge polovine XX v., kojima je zajedničko svođenje pojavnosti na osnovni simbolički znak. Ovo djelo puno svjetlosti, boje i radosti izražava tradicionalnu evharistijsku temu modernim jezikom. Za životno djelo dobio je Nagradu „Vladimir Nazor” (2000). Bio je redovni član HAZU od 1997.