Mitar Martinović
Martinović, Mitar (Bajice, Cetinje, 1870 – Beograd, 1954), predsjednik Vlade Kraljevine Crne Gore (→ Crnogorska vlada / Ministarski savjet Knjaževine/Kraljevine Crne Gore (1879–1916)). Osnovnu školu završio je na → Cetinju 1882, srednju vojnu školu u Milanu 1886, a Višu vojnu akademiju u Torinu 1889. godine. Čin brigadnog generala crnogorske vojske dobio je 1902, a 1914. čin divizijara. Aprila 1907. izabran je za ministra vojnog Knjaževine Crne Gore. Na ovoj dužnosti ostao je do septembra 1910. godine. Pratio je knjaza/kralja → Nikolu I Petrovića Njegoša prilikom njegovih državničkih posjeta. Prvi put je u pratnji crnogorskog knjaza i vladarske porodice bio u Carigradu 1899, a potom je kralja Nikolu pratio na putu u Sankt Peterburg i Beč (1912). Predsjednik crnogorske vlade postao je 1912. godine. Pored dužnosti predsjednika Vlade, obavljao je i dužnost ministra inostranih djela i ministra vojnog. Aktivno je učestvovao u sklapanju saveza Crne Gore sa Bugarskom, Grčkom i Srbijom (→ Balkanski savezi 1866–1912) protiv Osmanskog carstva. Za vrijeme Prvog balkanskog rata (→ Crna Gora u balkanskim ratovima 1912/13) komandovao je Primorskim odredom crnogorske vojske (8.000), sa kojim je na položajima oko Taraboša vršio opsadu Skadra. Tokom → Skadarske krize 1913. zalagao se da Crna Gora pruži otpor nastojanjima Austrougarske da je pokori, zbog čega je njegova vlada 30. aprila 1913. odbacila zahtjev velikih sila da im se ustupi Skadar. Nezadovoljan odlukom kralja Nikole da preda Skadar velikim silama, početkom maja 1913. sa cijelim kabinetom podnio je ostavku. Za vrijeme Prvog svjetskog rata (→ Crna Gora u Prvom svjetskom ratu) obavljao je važne komandne dužnosti, a po završetku rata stupio je u Vojsku Kraljevine SHS (1919).
Literatura: Vojna enciklopedija, tom 5, Beograd, 1973; Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 4, Podgorica, 2006; D. J. Martinović, Portreti, knj. VI, Cetinje, 1997; S. Stanojević, Narodna enciklopedija: srpsko-hrvatsko slovenačka, knj. II, Novi Sad, 1925; N. Rakočević, Crna Gora i Austro-Ugarska, Titograd, 1983; S. Martinović, Generali Knjaževine i Kraljevine Crne Gore (1881–1921), Cetinje, 2016.
M. Šćekić