Savezničke misije u Crnoj Gori 1918–1920. Nezadovoljstvo koje su proizvele odluke → Podgoričke skupštine 1918. u Crnoj Gori kulminiralo je izbijanjem → Božićnog ustanka 1919. godine. Tako su se uoči početka zasijedanja Pariske mirovne konferencije (→ Pariska mirovna konferencija 1919–1920. i Crna Gora) sile pobjednice suočile sa „crnogorskim pitanjem”. Stoga su odlučile da upute u Crnu Goru nekoliko misija, koje bi ih podrobno izvijestile o dešavanjima u zemlji. Na čelu prve savezničke misije koja je u Crnu Goru stigla krajem januara 1919. bio je francuski general Franše d’Epere. Tom prilikom sa njim su u Crnu Goru došli engleski general Bridž i jedan major vojske SAD. Po dolasku u Crnu Goru, francuski general je donio telegram koji je, na insistiranje predsjednika SAD → Vudroa Vilsona, napisao u egzilu crnogorski kralj → Nikola I Petrović Njegoš. U tom telegramu crnogorski kralj poziva ustanike da se ne upuštaju u oružane sukobe sa vojskom, jer su mu velike sile dale čvrste garancije da će narodu u Crnoj Gori biti omogućeno da slobodno izabere ,,kakva će biti njegova buduća vladavina”. Francuski general ostao je u Crnoj Gori tri dana, sačinivši službeni izvještaj o prilikama u Crnoj Gori. Nekadašnji ministar i predsjednik crnogorske vlade (→ Crnogorske vlade u egzilu (1916–1922)) → Andrija Radović upoznao je sa sadržinom ovog izvještaja poslanstvo Srbije u Parizu i prije nego što ga je francuski general zvanično uputio. U tom izvještaju komandant Istočne armije je naveo: ,,1. Da je vojska u Crnoj Gori jugoslovenska, a ne srpska, da u cijeloj zemlji nema više od pet stotina vojnika i da se nije miješala u izbore; 2. Da su izbori bili slobodni s obzirom da petsto jugoslovenskih vojnika nijesu mogli nametnuti volju naoružanim Crnogorcima kojih ima pedeset hiljada; 3. Da su izbori sprovedeni na slobodniji način nego što je to bio slučaj za vlade bivšeg kralja; 4. Da su Crnogorci za ujedinjenje i da nijesu željeli povratak bivšeg kralja kojeg smatraju izdajnikom zemlje; 5. Da su pobunu digli nekolicina agenata bivšeg kralja koji su, podržani od italijanskih agenata, uspjeli da zavedu jadne ljude; 6. Da u zemlji vlada red, a da će okrivljenim suditi nadležni sud”. Izvještaj koji je francuski general uputio Saveznicima ne samo da nije objektivno odslikavao prilike u Crnoj Gori, već je bio unaprijed napisan uz znanje i saglasnost vlasti novostvorene države. Time je francuski general Franše d’Epere u velikoj mjeri uticao na politički stav, koji će velike sile zauzeti prema Crnoj Gori. Tokom januara 1919. u Crnoj Gori je boravila i američka misija, koju je uputila Vlada SAD. Misiju su činili kapetan → Džejms Kabel Brus, vojni predstavnik u Ambasadi SAD u Rimu, i Roland Trij, koji je bio lični sekretar američkog ambasadora u Rimu. Američka misija, kojoj je povjereno da sačini i podnese izvještaj svome predsjedniku, ostala je u Crnoj Gori šest nedjelja. Za razliku od francuskog generala, američka misija je u svom izvještaju navela da je Srbija izvršila nasilno prisajedinjenje Crne Gore. Gotovo istovjetan izvještaj o prilikama u Crnoj Gori sačinio je i specijalni predstavnik američkog predsjednika → Čarls Furlong. Ovaj vojni obavještajac ostao je u Crnoj Gori nešto manje od mjesec (6. februara – 2. marta 1919). Za vrijeme boravka u Crnoj Gori Furlong je razgovarao sa zatvorenicima, ustanicima, kao i raznim drugim ljudima. Prilikom boravka u Crnoj Gori sačinio je više od 50 fotografija. Dva mjeseca pošto je specijalni predstavnik američkog predsjednika okončao boravak, u Crnu Goru je došla britansko-američka misija, koju je predvodio nekadašnji poslanik Velike Britanije na Cetinju → Džon Fransis Čarls de Salis. Tom prilikom, sa De Salisom je u Crnu Goru stigao kao američki predstavnik Šerman Majls. Nakon nešto manje od mjesec Majls je otišao iz Crne Gore, a o prilikama koje su u njoj vladale sačinio je izvještaj sa kojim je upoznao američke izaslanike na sastanku u Parizu. Majls je tom prilikom saopštio da se „crnogorsko pitanje” najpravednije može riješiti ako Crna Gora u ujedinjenoj državi dobije autonomni status. Interesantno je da je američki predstavnik nasilno prisajedinjenje Crne Gore Srbiji smatrao aktom političkog kriminala, a nezavisnu Crnu Goru greškom. Džon de Salis je u Crnoj Gori boravio sve do avgusta 1919, o čemu je napravio iscrpan izvještaj. Pred izbore za Konstituantu, novembra 1920, u Crnu Goru je upućena britanska misija, koju su činili Roland Brajs i major → Harold Temperli, istoričar. Ova misija došla je u Crnu Goru neposredno uoči održavanja izbora i na dan izbora. Njihov izvještaj, u kome je konstatovano da su izbori bili pošteni i da u Crnoj Gori uopšte ne postoji snažan otpor ujedinjenju sa Srbijom, umnogome je uticao da Francuska i Velika Britanija prekinu diplomatske odnose sa Crnom Gorom. Od savezničkih misija, u Crnoj Gori su boravili još i šef kanadske humanitarne misije, pukovnik → Frederik Burnam, i predstavnik američke ambasade E. Arnold. Vršeći posao koji im je povjeren, pukovnik Burnam se u Crnoj Gori zadržao preko godinu, dok je predstavnik američke ambasade Arnold stigao polovinom 1920. kako bi sačinio izvještaj o sudbini koja je zadesila familiju Nikole Baćevića, koji je bio državljanin SAD.