Gorčakov, Aleksandar Mihajlovič (Горчаков, Александр Михайлович; Hapsalu, Estonija, Rusko carstvo, 1798 – Baden-Baden, 1883), ruski diplomata, ministar inostranih djela. U diplomatsku službu stupio je sa 19 godina. Bio je u diplomatskim misijama u Londonu, Rimu, Berlinu, Beču, Štutgartu, Frankfurtu. Bio je delegat na Pariskom kongresu 1856. (→ Pariski kongres 1856. i Crna Gora). Naslijedio je Neseljrodea na mjestu ministra spoljnih poslova 1856. i na toj poziciji ostao do 1882. godine. Kao ministar spoljnih poslova, juna 1858. vodio je pregovore sa osmanskom vladom o razgraničenju između Crne Gore i Osmanskog carstva. Primio je krajem 1860. u Sankt Peterburgu crnogorskog izaslanika, kome je preporučio da se problemi sa Osmanskim carstvom rješavaju mirnim putem. Zahtjeve Crne Gore da dobije izlaz na more smatrao je opravdanim. Pokušavao je da spriječi rat između Crne Gore i Osmanskog carstva 1862. godine. Sa carem → Aleksandrom II Romanovim prisustvovao je dogovoru u Rajhštatu (→ Rajhtštatski ugovor), jula 1876, oko podjele interesnih sfera na Balkanu (→ Balkan – političke granice) između Rusije i Austrougarske. Njegove zabilješke sa ovoga sastanka ukazuju da je Crna Gora trebalo da dobije djelove Hercegovine i luku na Jadranskom moru. Bio je uključen u pregovore o primirju krajem 1876. i početkom 1877. na → Carigradskoj konferenciji 1876–1877. godine. Tvorac je mira u San Stefanu (→ Sanstefanski mir i Crna Gora) 1878. godine. Predvodio je rusku delegaciju na Berlinskom kongresu (→ Berlinski kongres i Crna Gora).