Aleksandar II Romanov

Aleksandar II Romanov (Moskva, 1818 – Sankt Peterburg, 1881), ruski car. Vladao je od 1855. do 1881. godine. Došao je na prijesto tokom Krimskog rata, nakon kojeg je Rusija izgubila pravo slobodne plovidbe u osmanskom akvatoriju i pravo zaštite pravoslavnih hrišćana u Osmanskom carstvu. U odnosu prema Crnoj Gori, podržavao je stanovište da je ona nezavisna zemlja, koja nije formalno dio Osmanskog carstva. Prema knjazu → Danilu I Petroviću Njegošu imao je neprijateljski stav, smatrajući da je njegova spoljnopolitička saradnja sa Francuskom gest izdaje prema Rusiji. Zato je 1857. odobrio uskraćivanje materijalne pomoći Crnoj Gori i pripremu prevrata. Uprkos nezadovoljstvu knjaževom spoljnopolitičkom orijentacijom, podržavao je političke i teritorijalne zahtjeve Crne Gore poslije Grahovačke bitke. Podršku Crnoj Gori pružao je i u vrijeme vladavine knjaza → Nikole I Petrovića Njegoša, posebno nakon njenog rata protiv Osmanskog carstva (1862). Primio je 1869. u Sankt Peterburgu knjaza Nikolu, tretirajući ga kao najvažnijeg ruskog saveznika na Balkanu. U vrijeme Berlinskog kongresa (→ Berlinski kongres i Crna Gora) posebno se zalagao da Crna Gora dobije izlaz na more. U znak naklonosti prema Crnoj Gori, prihvatio je da bude kum kćerki knjaza Danila – Olgi i prvorođenom sinu knjaza Nikole – prijestolonasljedniku → Danilu Petroviću Njegošu.

Literatura: B. Pavićević, Knjaz Danilo, Beograd, 1990; B. Pavićević, Crna Gora u ratu 1862. godine, Beograd, 1963; R. Jovanović, „Crnogorsko-ruski politički odnosi 1711–1917”, Crna Gora u međunarodnim odnosima, Zbornik radova, Titograd, 1984; „Znatniji događaji u Crnoj Gori tečajem 1869. godine”, Orlić, 1870; Nikola I Petrović Njegoš, Politički spisi, priredio D. Živković, Cetinje – Titograd, 1989; Enciklopedija Jugoslavije, knj. 1, Zagreb, 1955.

Ž. Andrijašević