Crnogorski konzulat u Skadru, prvo predstavništvo novovjekovne crnogorske države, koje je, pored konzularnih, bilo zaduženo i za diplomatsko-političku djelatnost. Konzulat je uspostavljen prije zvaničnog međunarodnog priznanja crnogorske državne nezavisnosti. Nakon crnogorske pobjede na Grahovcu 1858. i razgraničenja sa Osmanskim carstvom 1860, knjaz → Danilo I Petrović Njegoš je želio da uspostavi direktne diplomatske odnose sa Osmanskim carstvom, u čemu je imao blagonaklonost Francuske, Rusije i Pruske, dok su Velika Britanija i Habzburška monarhija imale rezerve prema tom zahtjevu. Protokol konferencije ambasadora, iz aprila 1860, donio je preporuku Porti za uspostavljanje direktnih diplomatskih odnosa sa Crnom Gorom, što od strane Osmanskog carstva ipak nije realizovano. Otvaranje crnogorske agencije (konzulata) u Skadru uslijedilo je kao rezultat prećutnog pristanka osmanskih vlasti, uz uslov da crnogorski predstavnici u Skadru ne mogu na zgradi držati državnu zastavu, već samo državni grb. Konzulat je počeo sa radom 1863, a preko Konzulata obavljani su različiti poslovi: diplomatski, politički, trgovački, obavještajni, administrativni. Dužnost crnogorskog konzula u Skadru, od 1863. do 1865, obavljao je → Jan Vaclik, a od 1865. do 1872. konzul je bio → Pero Pejović. Nezadovoljstvo skadarskog paše radom Konzulata i optužbe o vezama sa pobunjenim albanskim plemenima u vrijeme njihovog ustanka protiv osmanske vlasti, dovele su do odluke Porte o zabrani rada Konzulata (1872). Nakon normalizacije prilika u Skadarskom pašaluku, Konzulat je ponovo otvoren, a za konzula je imenovan → Rade Turov Plamenac. On je na toj dužnosti u Skadru bio do 1876, jer je sredinom godine počeo crnogorsko-osmanski rat. Pauza u radu Konzulata trajala je do 1893, kada je njegov rad ponovo uspostavljen. Od 1893. do 1913. konzularne poslove u Skadru obavljali su: → Lazar Mijušković (od 1893. do avgusta 1902); → Svetislav Slavo Ramadanović (od avgusta 1902. do 1906); → Dušan Gregović (1906. i 1907); → Petar Plamenac (od 1908. do početka 1910); Dušan Gregović (drugi mandat, od početka 1910. do 1912) i dr → Ivo Jovićević (od 1912. do maja 1913). Poslovi crnogorskog konzula u Skadru obuhvatali su pitanja u vezi sa trgovinom i saobraćajem, zaštitu crnogorskih podanika pred osmanskim vlastima, rješavanje graničnih sporova, širenje uticaja Crne Gore među pravoslavnim življem u Skadru i okolini, prikupljanje obavještajnih podataka o političkim i vjerskim prilikama u Sjevernoj Albaniji, rješavanje prosvjetnih pitanja i dr. Nakon što je u balkanskim ratovima (→ Crna Gora u balkanskim ratovima 1912/13) Crna Gora osvojila Skadar, aprila 1913, pa ga usljed međunarodnog pritiska od strane velikih sila morala napustiti 9. maja 1913, nastupio je treći period rada Konzulata u Skadru. U novim okolnostima to je sada bio organ koji održava odnose sa Albanijom, a ne sa Osmanskim carstvom. Ukazom kralja → Nikole I Petrovića Njegoša, januara 1914, za konzula je imenovan → Aleksa Martinović. Tokom Prvog svjetskog rata (→ Crna Gora u Prvom svjetskom ratu), ulaskom crnogorske vojske u Skadar, jula 1915, prestaje potreba za daljim radom Konzulata.