Jovićević, Ivo (Češljari, Rijeka Crnojevića, 1882 – Češljari, 1965), diplomata. Osnovnu školu završio je u Rijeci Crnojevića, a Licej Galatasaraj u Carigradu. Pravo je studirao u Beogradu, Ženevi i Gentu u Belgiji. Godine 1911. postao je doktor nauka. Poslije završetka studija, vratio se u Crnu Goru i postao drugi sekretar u → Ministarstvu inostranih djela Kraljevine Crne Gore. Crnogorski konzul u Skadru bio je od marta do septembra 1912. godine. Prije Prvog svjetskog rata (→ Crna Gora u Prvom svjetskom ratu) bio je član Glavne državne kontrole. U toku Prvog svjetskog rata bio je u emigraciji. U izbjeglištvu je pisao o nezadovoljstvu crnogorske vlade (→ Crnogorske vlade u egzilu (1916–1922)) i kralja načinom i karakterom ujedinjenja. Početkom 1919. bio je upućen u Ženevu kao generalni konzul. Poslije stvaranja Kraljevine SHS, boravio je u Rimu i Carigradu. U zemlju se vratio 1925. godine. Objavio je memoarske zapise O ljudima i događajima 1892–1936 – sjećanja jednog federaliste (Cetinje, 1995).