Plamenac, Petar (Boljevići, Crmnica, 1872 – Boljevići, 1954), političar, diplomata. Poljoprivrednu školu završio je u Monpeljeu u Francuskoj, a Pravni fakultet u Beču. Kada se vratio u Crnu Goru, obavljao je činovničke poslove u Ministarstvu unutrašnjih djela, a od 1906. načelnik je Odjeljenja za narodnu privredu. U tom svojstvu bio je predstavnik Crne Gore na Balkanskoj izložbi u Londonu 1907. godine. Za konzula u Skadru imenovan je maja 1908. i na toj dužnosti je bio do decembra 1909. godine. Istu dužnost je obavljao od avgusta 1911. do marta 1912. godine. Marta 1912. imenovan je za otpravnika poslova Kraljevine Crne Gore u Carigradu. Tokom crnogorske operacije za oslobođenje Skadra, kao parlamentarac, marta 1913. predao je u Skadru → Esad-paši Toptaniju pismenu garanciju za slobodan izlazak neboračkog stanovništva iz grada. Sa → Jankom Vukotićem učestvovao je u pregovorima oko predaje grada. Po ulasku crnogorskih jedinica u grad, bio je postavljen za civilnog guvernera Skadra. U luci San Đovani di Medua, na brodu „Kralj Edvard VII”, 9. maja 1913. potpisao je sa komandantima međunarodnih snaga konvenciju o napuštanju Skadra (→ Skadarska kriza 1913). Ministar inostranih djela u vladi Janka Vukotića (→ Crnogorska vlada / Ministarski savjet Knjaževine/Kraljevine Crne Gore (1879–1916)) bio je od aprila 1913. do avgusta 1915. godine. Nakon ostavke, bio je na dužnosti upravitelja Zetsko-brdske oblasti u Podgorici, a zatim je izabran za predsjednika Crnogorske narodne skupštine. Nakon kapitulacije Crne Gore, odlazi sa kraljem → Nikolom I Petrovićem Njegošem u emigraciju. Poslije povratka u zemlju, bio je jedan od prvaka Crnogorske stranke.