Napoleon III Bonaparta (Pariz 1808 – Čizlherst, Velika Britanija, 1873), francuski predsjednik (1848–1852) i car (1852–1870), sin Luja Bonaparte, brata → Napoleona I Bonaparte. Napoleon III se istakao u borbi protiv hegemonije apsolutističkih sila u Evropi, prije svega Rusije (Krimski rat 1853–1856) i Austrije (rat za oslobođenje Italije 1859), čime je doprinio nacionalnoj i političkoj emancipaciji pojedinih naroda. U vrijeme Napoleona III francuska diplomatija se interesovala za Crnu Goru, a knjaz → Danilo I Petrović Njegoš je nastojao da obezbijedi njegovu podršku za teritorijalno proširenje i međunarodno priznanje Crne Gore. Nakon što se Krimski rat loše završio po Rusiju, a turski ministar na sjednici Pariskog kongresa izjavio da njegova vlada smatra Crnu Goru svojom teritorijom, knjaz Danilo se odlučio na novu diplomatsku akciju. Uputio je pisma evropskim vladarima u maju 1856, a najkarakterističnije je bilo ono upućeno Napoleonu III, od koga je tražio zaštitu za svoj narod. Knjaz Danilo je poslao i memorandum u kome su argumentovani i obrazloženi osnovni zahtjevi: da se diplomatskim putem prizna nezavisnost Crne Gore, da se prošire crnogorske granice prema Hercegovini i Albaniji, da se granica prema Osmanskom carstvu utvrdi kako je to urađeno i sa Austrijom, da se Crnoj Gori ustupi Bar. Dvojica vladara susreli su se u martu 1857. u Parizu, nakon što je crnogorski knjaz imao nekoliko susreta sa francuskim ministrom spoljnih poslova. Car Napoleon III je predložio crnogorskom vladaru da svoje nesporazume sa Osmanskim carstvom riješi u direktnim pregovorima i da ne odbija mogućnost priznavanja formalnog sultanovog sizerenstva nad Crnom Gorom.