Fanerofite, drvenaste biljke kod kojih su pupoljci na granama, na manjoj ili većoj udaljenosti od zemlje, tako da ne mogu biti zaštićeni sniježnim pokrivačem (podjela životnih formi prema danskom ekologu Christianu Raunkieru, koji je kao kriterijum podjele uzeo položaj organa koji opstaju tokom nepovoljnog perioda godine). Fanerofite se dijele na nanofanerofite (žbunovi) i megafanerofite (drveće). Podjela fanerofita je izvršena i na osnovu trajnosti listova, na listopadne i vječnozelene. Listopadno drveće i žbunje naseljava područja čiju klimu odlikuje nepovoljni period za biljke, a odbacivanje lišća je njihova adaptacija na nepovoljne uslove. Neke vječnozelene fanerofite žive u zonama čija klima im omogućava fiziološku aktivnost tokom cijele godine, dok druge (četinari) dominiraju u područjima sa hladnom zimom, kada su biljke fiziološki neaktivne. Na Crnogorskom primorju rastu vječnozelene fanerofite, među kojima su česte: hrast crnika (Quercus ilex L.), tršlja (Pistacia lentiscus L.), mirta (→ Myrtus communis L.), zelenika (Phillyrea latifolia L.). Listopadnih fanerofita ima na teritoriji cijele države. U mediteranskom i submediteranskom području česti su hrastovi (→ Quercus L.), grabovi (→ Carpinus L., Ostrya Scop.), jasen (→ Fraxinus L.), dok na sjeveru dominira bukva (Fagus L.) i različite vrste javora (Fraxinus L.). Važni graditelji šumskih ekosistema u sjevernom i istočnom dijelu Crne Gore su četinarske fanerofite: jela (→ Abies alba Mill.), smrča (→ Picea abies (L.) H. Karst.), borovi (→ Pinus L.).