Myrtus communis L. (fam. Myrtaceae), mirta, mrča, mrčela, mrčenica, mrslin, murćela, vazdazeleni aromatični, kompaktni grm, sa sjajnim, kožastim, ušiljeno jajolikim listovima. Cvjetovi su pojedinačni, čisto bijeli, petočlani, sa brojnim prašnicima, koji se ističu dužinom konaca i blijedožutim anterama. Plodnica je podrasla, a iz nje se razvija okruglasta, modrocrna boba, veličine zrna graška, na čijem vrhu ostaje sasušena čašica. Cvjeta tokom ljeta, a bobe dozrijevaju u kasnu jesen. Slatkastog su i prijatnog ukusa. Mirta je sastavni dio mediteranske, tvrdolisne vegetacije, reda Quercetalia ilicis Br.-Bl. ex Molinier 1934, a jedna zajednica, koja se smatra za terminalnu fazu razvoja šumske vegetacije eumediteranske zone istočnojadranskog primorja, upravo nosi njeno ime Myrto-Quercetum ilicis Trinajstić (1976) 1985. Mirta je i ustaljen element ukrasne dendroflore mediteranskih i submediteranskih naseobina. Pošto se lako oblikuje, čest je izbor vrste za živu ogradu ili dekoraciju. Medonosna je, ljekovita i začinska biljka. Etarsko ulje izolovano iz listova ima primjenu u liječenju respiratornih tegoba, za inhalaciju, a upotrebljava se i u parfimeriji. U antičko doba je važila za sveto drvo, i danas se koristi u religijskim obredima.