Quercus L. (fam. Fagaceae), hrast, dub, rast, ranj, strž, buštevina, rod iz porodice bukve, u našoj flori zastupljen sa 9 vrsta. Uglavnom imaju listopadnu formu, rjeđe su vječnozelene: prnar, ceruca (Quercus coccifera L.) i česmin, česvina, hrast crnika (Quercus ilex L.). Listovi su naizmjenični, imaju zaliske koji brzo opadaju, a samo su kod cera (Quercus cerris L.) trajniji. Liska je cijela i uglavnom režnjevita sa glatkim ivicama, a kod prnara, česmine i makedonskog hrasta – trojanca (Quercus trojana Webb, syn. Quercus macedonica A. DC) trnovito nazubljena. Izraženu dvobojnost lica i naličja (tamnozeleno lice, svijetlosivo naličje) ima samo česmin. Ostale vrste mogu imati dlakavo naličje, ali nikad sive boje. Cvjetovi su jednopolni u resama. Razvijaju se s proljeća. Plodovi žirevi sjede, ili su na kratkim drškama, dok su jedino kod lužnjaka (Quercus robur L.) na dugim. Vrste se međusobno razlikuju i po izgledu kupule (kapice na žiru). Kod cera ona ima duge ljuske, pa podsjeća na šubaru, dok su kod česmina jako kratke i prilegle. Hrastovi ulaze u sastav brojnih šumskih zajednica, a veoma često su i njihovi graditelji. U pogledu rasprostranjenja u Crnoj Gori, primorskom zonom gospodare prnar i česmin, s tim što je prvi zastupljen samo u barsko-ulcinjskom dijelu obale, a drugi duž cijele obale. Do samog mora mjestimično dolaze i hrast medunac (Quercus pubescens Willd.), hrast lužnjak (Quercus robur L.) i sladun (Quercus frainetto Ten.), čiji se glavni dio areala nalazi u zaleđu. Ekološki i arealom najbliži meduncu je hrast trojanac, dok se cer, sladun (Quercus frainetto Ten.) i kitnjak (Quercus petraea (Matt.) Liebl.) ubrajaju u grupu mezofilnijih i više kontinentalnijih vrsta. Gotovo sve zajednice hrastova imaju izuzetnu konzervacijsku vrijednost, jer su vegetacijski ekvivalenti → NATURA 2000 stanišnih tipova: zajednica crnog jasena i prnara Fraxino orno-Quercetum cocciferae H-ić. corr. Trinajstić 2008, zajednica crnog jasena i česvina Orno-Quercetum ilicis H-ić 1963, mirte i česvina Myrto-Quercetum ilicis Trinajstić (1976) 1985, crnog graba i česvina Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstić (1965) 1974. definišu stanišni tip 9340 – Šume crnike (Quercus ilex); zajednica vrijeska i medunca Erico-Quercetum pubescentis D. Lakušić 1994, bijelograbića i medunca Carpino orientalis-Quercetum virgilianae Trinajstić 1988, crnog graba i medunca Ostryo-Quercetum pubescentis (Ht.) Trinajstić 1977. stanišni tip: 91AA – *Istočne šume medunca; kitnjaka i običnog graba Querco-Carpinetum montenegrinum Blečić 1958. stanišni tip 91L0 – Ilirske hrastovo-grabove šume (Erythronio-Carpinion); sladuna Quercetum confertae montenegrinum Blečić & Lakušić 1976, sladuna i cera Quercetum frainetto-cerris montenegrinum Lakušić 1976, kitnjaka i cera Quercetum petraeae-cerris Lakušić 1976. stanišni tip 91M0 – Panonsko-balkanske šume cera i kitnjaka; zajednica primorske kleke i trojanca Junipero-Quercetum trojanae Z. Bulić 1989. i trojanca Quercetum trojanae montenegrinum Blečić & Lakušić 1975. stanišni tip 9250 – Šume makedonskog hrasta; sladuna i koštanja Querco confertae-Castanetum montenegrinum Černjavski & al. 1949. stanišni tip 9260 – Šume pitomog kestena; sladunove šume Quercetum frainetto adriaticum Fuk. (1961) 1963. stanišni tip 9280 – Mediteranske sladunove šume; brkve i skadarskog lužnjaka Periploco-Quercetum scutariensis Černjavski 1949, lužnjaka i bjelograbića Robureto-Carpinetum orientalis Janković & Bogojević 1965. stanišni tip 92A0 – Galerije bijele vrbe i topole. Nacionalni konzervacijski značaj dat je skadarskom lužnjaku Quercus robur L. subsp. scutariensis Černj., koji je kao endemična podvrsta opisan na materijalu sakupljenom na → Skadarskom jezeru. Ipak, aktuelna nomenklatura ne priznaje validnost ovog taksona. Hrastovi su od davnina imali posebno mjesto u etnobotanici. Njihova kora se koristila kao lijek, ali i u štavljenju kože. U godinama oskudice konzumirali su se pečeni žirovi, a od njih se spravljao i napitak poznat kao žirova kafa. Drvo je služilo za ogrijev i gradnju.