Autohtone biljke, samonikle vrste u flori jednog područja, čije je prisustvo rezultat isključivo prirodnih procesa, a ne uticaja čovjeka. Teritorija Crne Gore je biogeografski raščlanjena na 4 regiona: mediteranski, srednjoevropski, cirkumborealni i srednje-južnoevropsko planinski, pa autohtona komponenta flore predstavlja svojevrstan miks njihovih biogeoelemenata. Neki su šireg regionalnog rasprostranjenja, kao hrast crnika Quercus ilex L. i maginja → Arbutus unedo L. u stenomediteranu, bjelograbić Carpinus orientalis Mill. i hrast medunac Quercus pubescens Willd. u submediteranu, bukva → Fagus sylvatica L. i gorski javor Acer pseudoplatanus L. u srednjoevropskoj regiji, borovnica → Vaccinium myrtillus L. i planinska kleka Juniperus communis L. subsp. nana Syme u cirkumborealnoj regiji, planinski koturak Homogyne alpina (L.) Cass. i planinski broć Galium anisophyllon Vill. u srednje-južnoevropsko planinskoj regiji; neki su kosmopoliti: rusomača Capsella bursa-pastoris (L.) Medik. i mišjakinja Stellaria media (L.) Cirillo; drugi imaju uže rasprostranjenje: dalmatinski zdravac Geranium dalmaticum (Beck) Rech. f., devesilje Seseli globiferum Vis. – jadranski endemi, procjepak Scilla litardierei Breistr., kukurijek Helleborus multifidus Vis. – jadransko-ilirski endemi, palmoliki kotrljan Eryngium palmatum Pančić & Vis., urodica Melampyrum doerfleri Ronniger – ilirsko-balkanski endemi, jeremičak Daphne malyana Blečić, divizma Verbascum durmitoreum Rohlena – dinarsko-južnoevropsko planinski endemi, mlječika Euphorbia capitulata Rchb., planinski lan Linum capitatum Schult. – dinarsko-balkansko-južnoevropsko planinski endemi, bokvica Plantago reniformis Beck – dinarsko-balkansko-srednjoevropsko planinski; neki su lokalni endemi: orjenska perunika Iris orjenii Bräuchler & Cikovac – endem → Orjena, zvočnići: Edraianthus tarae Lakušić – endem kanjona Tare, Edraianthus pulevicii Surina & D. Lakušić – endem → Durmitora, Edraianthus wettsteinii Halácsy & Bald. subsp. wettsteinii – endem → Rumije, Edraianthus wettsteinii Halácsy & Bald. subsp. lovcenicus E. Mayer & Blečić – endem → Lovćena, Asperula baldaccii (Halácsy) Ehrend. – endem Rumije, Arenaria halacsyi Bald. – endem → Komova.
Lit.: Josef Rohlena, Conspectus Florae Montenegrinae, Praha, Preslia, 20–21, 1942, str. 1–506. Vladimir Stevanović & Voislav Vasić (Eds.), Biodiverzitet Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja, Beograd, Ecolibri, Biološki fakultet, 1995, str. 117–127. Vukić Pulević, Građa za vaskularnu floru Crne Gore, Dopuna „Conspectus Florae Montenegrinae” J. [Josefa] Rohlene, Posebna izdanja, Knj. 2, Beograd, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, 2005, str. 9–13. Snežana Vuksanović, Rasprostranjenje, horološka struktura i centri diverziteta balkanske endemične flore u Crnoj Gori, Doktorska disertacija, Beograd, Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet, 2016, str. 32–42, 53–167.
D. Stešević