Pomorske komunikacije, plovni putevi pomoću kojih su se odvijali kontakti između luka i sidrišta, u različite svrhe, posredstvom različitih vrsta plovila. Od samih početaka pomorske trgovine Jadran, a naročito njegova istočna obala predstavljali su važan plovni put. Brojni podvodni materijalni ostaci, datovani od V v. p. n. e. pa nadalje, svjedoče o intenzitetu korišćenja ove istočne rute, bilo u cilju ukrcaja, iskrcaja robe ili samo tranzita od drugih lučkih centara ili ka njima (→ Antičke luke i sidrišta). Tipovi pomorske trgovine koji se na Jadranu javljaju tokom rimske dominacije, slični su onim u drugim periodima. Sastav tereta → antičkih brodoloma i podaci vezani za ovaj tip nalaza ukazuju na varijetet plovidbenih obrazaca u periodu antike. Ipak, danas se može zaključiti da je, na nivou Mediterana, prilikom transporta robe i trgovine istom dominantno korišćen princip plovidbe od jedne do druge, ranije predviđene luke. Svakako, često nije lako podvući jasnu razliku između ovog principa i opcije usputne trgovine, pa su prisutni slučajevi utovara broda robom namijenjenom nekoj određenoj luci/naselju uz koju bi se našla i roba namijenjena za usputnu trgovinu. Dok se trgovina između dva centra oslanjala na dovoljno veliko poznavanje tržišta odredišne destinacije, i time ubjeđenje prodavca da će svoju robu bez problema da proda kada brod stigne u željenu luku, roba koja se usputno distribuirala po svoj prilici mogla je, ali nije morala biti stvar posebne, unaprijed dogovorene porudžbine. Na području Mediterana u periodu antike, iako u manjoj mjeri, bio je zastupljen i sistem kabotaže, odnosno sitne razmjene. U ovom slučaju brod bi bio natovaren raznovrsnom robom, plovio do okolnih luka, a roba bi se prodavala ili trampila po najboljoj ponudi. U kontekstu crnogorske obale, budući da obiluje uvalama povoljnim za sidrenje, dok s druge strane ne i velikim lukama, može se pretpostaviti da je dominantno korišćen sistem usputne trgovine i kabotaže, odnosno da su određeni manji pretovari transportovane robe vršeni u okviru uvala koje imaju povoljne geomorfološke karakteristike za izvlačenje i dalji transport tereta. Rimska trgovina bila je društvena djelatnost zasnovana na povezanosti na različitim nivoima, uključujući i lokalne zajednice za proizvodnju robe, jedrenje, kretanje trgovačkih brodova, kao i infrastrukturnu podršku za trgovinu. Tako su i sami lučki gradovi, kao ukrcajno-iskrcajni centri, predstavljali tačke među kojima teče komunikacija koja je sama po sebi određena geografsko-maritimnim činiocima, ali i trenutnom političko-strateškom situacijom. Tokom VI v. p. n. e. vrhunac pomorske moći dosežu tri centra na Mediteranu: Magna Graecia, Etrurija i Kartagina. U ovom periodu, kada se u primorskim mjestima istočne obale Jadrana razvija niz privrednih grana, koje su bile od velikog značaja za život italskih plemena, poput solana, ribarstva, vađenja školjki, generalno gledajući, u smislu komunikacija, Jadran je sporedno more. Tokom perioda IV i III v. p. n. e. događaji sa Mediterana značajno utiču i mijenjaju situaciju na Jadranu. Dok na sjevernom i srednjem Jadranu i dalje dominira skupina ilirskih plemena, mahom Liburni, na južnom Jadranu i isturenim ostrvima pojavljuju se Grci. Grčka kolonizacija istočnog Jadrana svoj najveći zamah doseže upravo u ovom periodu, o čemu svjedoči i intenziviranje pomorskih komunikacija, odnosno mnogobrojni ostaci amfora ovog perioda, tipa grčkih/korintskih A–B (VI–III v. p. n. e., greben → Kalafat, → Budvanski zaliv 1, → Budvanski zaliv 4, Rt → Volujica i Uvala → Bigovica, grčko–italskih (V–II v. p. n. e., → Risanski zaliv, Njivice (→ Ribarice), → uvala Male Rose, uvala → Jaz i → hrid Đeran) i MGS (V–IV v. p. n. e., → Trašte 2). Vremenom, osim sjeverno-jadranskih polaznih (ili krajnjih) tački, važnu ulogu su imali i veliki gradovi duž istočne jadranske obale. Sudeći po nalazima iz Jadrana (Hvar, Pelješac, Bigovica...), prema Istoku su bili upućivani brodovi koji su, unutar amfora tipa Dressel 6A (I v. p. n. e. – I v.), Forlimpopoli (I–II v.) i Portorecanato (I–II v.), transportovali uglavnom vino, a moguće garum i maslinovo ulje, a iz istočnih centara su se vraćali oni sa teretom istočno-mediteranske keramike ili grčkog vina Dressel 2–4 (III v. p. n. e. – III v.). Mali broj brodoloma, konstatovanih u okviru ovog raskršća, vezuje se za zapadni plovni put. Vjerovatno je većina brodova sa hispanskim teretom inicijalno stizala u Italiju, tamo nešto prodavala, a potom se upućivala ka istočnoj jadranskoj obali. Robu koja je stizala u okviru hispanskih amfora Dressel 7–11 (I–II v.), Haltren 70 (I v. p. n. e. – I v.), Beltran 2A (I v.) uglavnom su činili riblji sosevi i defrutum. U kontekstu srednjeg vijeka malo je nalaza u crnogorskom podmorju, iako su, sudeći po istorjiskim izvorima, pomorske komunikacije i dalje igrale značajnu ulogu. Iz perioda ranog srednjeg vijeka, naročito nakon VII v., nema materijalnih ostataka koji bi ukazivali na značajne pomorske aktivnosti, dok dešavanja iz poznog srednjeg vijeka možemo pratiti na osnovu ostataka olupine broda galijun kod rta Kabala (XVI v.) i keramičkog materijala iz uvale → Valdanos (XIV–XIX v.).