
Male terme na Duklji, Podgorica
Terme (lat. thermae), rimska kupatila javnog ili privatnog karaktera. Thermae u pravom smislu predstavljaju građevine velikih dimenzija, koje su se sastojale od prostorija namijenjenih za kupanje u toploj (caldarium) i hladnoj vodi (frigidarium), potom od mlakog ili parnog kupatila (tepidarium, sudatorium), prostorija za presvlačenje (apodyterium) i toaleta (latrinae), a nekada i od drugih prostorija koje su služile za rekreaciju ili razonodu. Zagrijevanje određenih prostorija u okviru termi vršeno je putem podnog grijanja sistemom → hipokausta. Ostaci termi otkriveni su nedaleko od ranohrišćanske → bazilike u → Budvi. Najreprezentativnija građevina ovog tipa na prostoru današnje Crne Gore otkrivena je u Dokleji (→ Duklja). Naspram foruma su se nalazile velike, gradske terme, a u njihovoj neposrednoj blizini su istražene i tzv. male. Početak gradnje ovog vrlo luksuznog kompleksa, koji je zauzimao čitavu gradsku četvrt, stavlja se na početak II vijeka. Veliki broj prostorija je bio bogato dekorisan mozaičkim podovima (→ Mozaik), mermernim popločanjem i freskooslikanim zidovima (→ Antičko zidno slikarstvo). Terme su snabdijevane vodom putem gradskog vodovoda (→ Akvedukt), čija je trasa dijelom poznata.
Literatura: P. Sticotti, Die römische Stadt Doclea in Montenegro, Wien, 1913; D. Srejović, „Duklja, Titograd – Antičko naselje i nekropole”, Arheološki pregled, 4, 1962, 178–180; D. Srejović, „Rezultati arheoloških istraživanja na području antičke Dokleje”, Materijali IV, VII Kongres arheologa Jugoslavije, Herceg Novi, 1966, Beograd–Titograd, 1967, 69–76; M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 1976; Dž. A. R. Munro, V. K. F. Anderson, et al., „O rimskom gradu Dokleji u Crnoj Gori”, Archaeologia, LV, 2013, 33–92.
J. Cvijetić