Mozaik, likovna tehnika slaganja raznobojnih, sitnih komada kamena, stakla, keramike i drugih materijala. Tokom rimskog perioda mozaička (muzivna) umjetnost se razvija slijedeći helenističke tradicije, kako u izradi tepiha, sačinjenih od geometrijskih ili floralnih motiva, tako i pojedinačnih figuralnih emblema ili složenih kompozicija sa prikazima mitoloških scena ili žanr tema. Dominiraju dvije tehnike: opus tesselatum sa upotrebom krupnijih kockica za izvođenje geometrijskih ukrasa, bordura i floralne dekoracije; i opus vermiculatum sa sitnijim kockicama, koje se koriste za složenije figuralne scene. Polihromnim mozaičkim podovima sa figuralnim scenama su uglavnom ukrašavani enterijeri bogatijih gradskih rezidencija (→ Vila urbana) ili → vila rustika. Mozaici izuzetnog kvaliteta otkriveni su unutar kompleksa, tzv. Vile Hipnosa u → Risnu sa bogatom geometrijskom i biljnom dekoracijom (šah polja, meandar, rozete, lozice), kao i prikazom krilatog boga → Hipnosa. U enterijeru vile rustike (II–IV v.) na lokalitetu → Mirište u Petrovcu otkriven je polihromni mozaik, oivičen bordurom u vidu meandra. U centralnom dijelu ovog mozaika nalazi se dvanaest pravougaonih polja odvojenih prepletom i ispunjenim raznorodnim motivima. Djelovi mozaika iz drugih prostorija ukazuju na figuralne scene sa prikazima riba, oktopoda i drugih morskih bića, među kojima se posebno ističe fragment sa prikazom tri ribe sa jednom glavom. U izuzetno vrijedne nalaze ubrajaju se mozaici otkriveni u → Budvi i → Duklji, kao i u → Kručama i → Prevlaci.