Antičko zidno slikarstvo, bojenje i oslikavanje zidova u rimsko doba. Geometrijski i floralni motivi i figuralne predstave na vlažnom (al fresco) ili na suvom krečnom malteru (al secco) bili su omiljeni vid dekoracije prostorija, bilo da je riječ o objektima stambenog ili javnog karaktera. Tokom kasnoantičkog perioda oslikavanje zidova i svodova naročito je bilo zastupljeno u zidanim grobnicama. Tragovi zidnog slikarstva na ovom prostoru nijesu naročito brojni, i očuvani su većinom u fragmentarnom stanju. Otkriveni su u nekolicini objekata sepulkralnog, rezidencijalnog ili kultnog karaktera u najvažnijim gradovima, Dokleji (→ Duklja) i Municipijumu S.... (→ Komini), kao i u okviru → vila rustika u primorskom pojasu i zaleđu (→ Grot, → Mirišta, → Vranovići i „Vila Hipnosa” u → Risnu). Fragmenti zidnog fresko-slikarstva otkriveni su u okviru najluksuznije, do sada istražene, građevine u južnom dijelu Municipija S.... Riječ je o građevini javnog ili rezidencijalnog karaktera (dimenzija 19 x 18 m), sa većim brojem prostorija i podnim grijanjem (II–IV v.). Zidovi su bili pretežno oslikani floralnim motivima u bordo i oker tonovima na tamnoplavoj podlozi. Tragovi fresko-slikarstva konstatovani su pri istraživanju više građevina javnog i privatnog karaktera u antičkoj Duklji, a svode se na fragmente višeslojnog maltera sa ostacima boje (u hramu poznatom kao objekat IX, u okviru „stambenog objekta”, u južnom dijelu grada i termama). Prema izvjesnim podacima ostaci zidnog slikarstva sa hrišćanskim motivima otkriveni su u okviru grobnica na lokalitetu Bjelovine (IV–VI v.), odnosno zapadnoj nekropoli Dokleje. Samo u rijetkim slučajevima stanje očuvanosti dopušta da se izvrši rekonstrukcija izvedenih predstava, kao na primjeru grobnice iz IV v. sa periferije jugoistočne nekropole Duklje. Njena unutrašnjost bila je omalterisana, a glavna predstava izvedena na sjevernom zidu, nad uzglavljem pokojnika, tako što su spoljne konture motiva izvedene dubokim graviranjem, a međuprostori oslikani plavom i crvenom bojom u tehnici al fresco. Centralni motiv čini menora (sedmokraki svijećnjak), flankiran girlandama i figurama ptica, dok su na dužim, bočnim zidovima bile predstave vreže sa srcolikim listovima, i djelimično očuvani prikazi zvijezde i posude sa plodovima (limun?). Po specifičnoj dekoraciji njene unutrašnjosti, grobnica je okarakterisana kao jevrejska (→ Jevrejska grobnica).

Literatura: A. Cermanović-Kuzmanović, D. Srejović, „Jevrejska grobnica u Duklji”, Jevrejski almanah, 1963–1964, 56–62; A. Цермановић-Кузмановић, Д. Срејовић, O. Велимировић-Жижић, Античка Дукља – некрополе, Цетиње, 1975; М. Паровић-Пешикан, „Археолошка истраживања у Боки Которској”, Старинар, XXVIII–XXIX, 1977–1978, 1979, 19–67; M. Ружић, „Комини (Municipium S...) у светлу нових истраживања”, Гласник Завичајног музеја, 8–9, 2013, 27–46.

J. Cvijetić