Zimsko okce vinove loze
Okce, generativni organ vinove loze, složeni pupoljak. Pupoljak u okcu predstavlja embrionalno stanje → lastara, koji na sebi nosi začetke svih budućih organa (internodija, koljenca, → listova , cvasti i → rašljika). Vrste okaca su: zimsko okce, slijepo okce i zaperkov pupoljak. Zimsko okce se formira svake godine, u pazuhu listova, duž cijelog lastara. U prvoj godini razvoja, tokom ljeta se diferencira, a u proljeće naredne godine razvija se u osnovni lastar. Zimsko okce je složene građe – sastoji se od više grupisanih pupoljaka ispod zajedničkog omotača, od kojih je jedan najkrupniji i u najvećem stepenu diferenciran (glavni pupoljak), a više je bočnih pupoljaka (suočica), koji su nižeg stepena diferenciranosti i aktiviraju se u slučaju izmrzavanja glavnog pupoljka ili jako kratke rezidbe. Ovako složenu građu nemaju sva zimska okca po dužini lastara. Pri samoj osnovi lastara nalaze se sitna, nedovoljno razvijena šiljasta ili uglasta zimska okca. Najudaljenija okca od osnove lastara (0,5–1 cm od osnove) nazivaju se crna okca (jedno do dva okca), koja su krupnija od uglastih okaca i imaju jedan jači ili dva slabije razvijena pupoljka (suočice). Takva okca se razvijaju isključivo kada se vrši vrlo kratka rezidba ili izmrznu zimska okca. Raspored najrazvijenijih i najrodnijih zimskih okaca zavisi i od sortnih karakteristika. Shodno rasporedu okaca, planira se način zimske rezidbe (→ Rezidba vinove loze). Kod većine sorti vinove loze najrodnija okca se nalaze oko sredine lastara, a manje pri osnovi i vrhu lastara. Slijepa okca ili spavajući pupoljci nalaze se ispod kore višegodišnjih djelova → čokota i mogu dugo ostati u latentnom stanju. Nastali su od nerazvijenih pupoljaka zimskih okaca (suočica), a lastari koji se iz njih razviju su, u najvećem broju slučajeva, nerodni (jalovaci). Zaperkov pupoljak (ljetnji pupoljak) se formira u toku ljeta, iz kojeg se u istoj vegetaciji razvija zaperak ili lastar drugog reda (sekundarni lastar). Stvara se u pazuhu lista, naizmjenično sa desne i lijeve strane koljenca zimskog okca. Uglavnom su nerodni; međutim, u povoljnim uslovima ishrane čokota mogu nositi grozdove (jagurida). Zimsko okce je organ koji se koristi i za → botanički opis sorti. Opis karakterističnih obilježja za determinaciju sorte (obojenost pupoljaka antocijanima, oblik, boja, položaj okca i dr.) i → ampelografski opis sorte vrše se za vrijeme cvjetanja vinove loze na srednjoj trećini lastara.
LITERATURA: D. Burić, Savremeno vinogradarstvo, Beograd, 1995; M. Milosavljević, Biotehnika vinove loze, Beograd, 2007; N. Korać, P. Cindrić, M. Medić, D. Ivanišević, Voćarstvo i vinogradarstvo, Novi Sad, 2016; D. Mijatović, M. Blesić, T. Jovanović-Cvetković, M. Smajić-Murtić, Vinogradarsko vinarski priručnik, Banja Luka, 2016; P. Cindrić, N. Korać, D. Ivanišević, Ampelografija i selekcija vinove loze, Novi Sad, 2019.
M. Mugoša