Mijušković, Mirko (Povija, Nikšić, 1875 – Beograd, 1948), profesor istorije i geografije, političar. Osnovnu školu učio je u Nikšiću. Gimnaziju je završio u Kragujevcu, a studije istorije i geografije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Nakon Ivanjdanjskog atentata na kralja Milana I Obrenovića vratio se u Crnu Goru. Postavljen je za profesora u Gimnaziji na Cetinju (→ Gimnazija, Cetinje) i u Bogoslovsko-učiteljskoj školi (→ Bogoslovija Svetog Petra Cetinjskog, Cetinje). Radio je i kao predavač na → Djevojačkom institutu carice Marije i u Vojnoj školi. Bio je i upravnik Državne biblioteke i muzeja od 1903. do 1907. godine. Od 1905. do 1907. bio je na funkciji glavnog sekretara Državnog savjeta Knjaževine Crne Gore. Vratio se na mjesto profesora i direktora Gimnazije, u kojoj je ostao do 1913. godine. Godine 1913. postao je ministar prosvjete i crkvenih poslova u prvoj vladi serdara Janka Vukotića. Donio je Zakon o osnovnim školama i pripremio zakonska rješenja za srednje škole, biblioteke, muzeje, pozorište i narodno prosvjećivanje. Podnio je ostavku 1914, a onda je bio oblasni upravitelj u Nikšiću, pa u Baru. Bio je i član Državnog savjeta i od 1915. ministar finansija i građevina u trećoj vladi serdara Janka Vukotića. Bio je upravnik Cetnjskog pozorišta i član Prosvjetnog savjeta (→ Nacionalni savjet za obrazovanje) od 1903. do 1913. godine. Boravio je u logorima Boldogasonj (Boldogasszony) i Karlštajn (Karlstein), a zatim je premješten u Petrinju, pa u Ulcinj. U Kraljevini SHS penzionisan je 1922, a onda je 1925. postavljen za direktora Gimnazije na Cetinju. Poslije rata živio je u Beogradu.