Perast, Crkva Sv. Nikole. Crkva ima posebno mjesto u baroknoj urbanoj cjelini, formiranoj zahvaljujući promišljenom arhitektonskom konceptu gradskih mecena i vještini uposlenih graditelja. Prema starim piscima, crkva je podignuta od 1564. do 1616. kao jednobrodna građevina, pokrivena bačvastim svodom, sa portalom iznad kojeg je velika rozeta. Na pročelju je uklesan natpis koji je, u pomen Peraškog boja, sastavio barski nadbiskup Andrija Zmajević (1628–1694): Posledgnia bremena i narodi da nebi zaboravili slaviti desnicu Boxiv koia na XV svibna god MDCLIV obrani Perast od cudnovate sille Turske i poda Perasctanom slavna dobichie ova viecna uspomena postavi se. Glavni oltar, izrađen u Veneciji u XVIII v., kupljen je sredstvima peraških darodavaca, posebno barskog, potom zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića (1670–1745). Na desnoj strani je istovremeni oltar Gospe od Ružarija, kao i dvije kamene krstionice, rad korčulanskih klesara iz 1660, koje je poklonio nadbiskup Andrija Zmajević. Uz zapadni zid crkve je zvonik čiju je gradnju vodio protomajstor → Ivan Krstitelj Škarpa. Podigla ga je peraška opština u slavu Boga, za ukras crkve i spomen na trijumf hrišćanske (Venecijanske) republike – misli se naročito na pobjede u Morejskom ratu i zauzeće Herceg Novog 1687, kako kazuje natpis Ad perpetuam memoriam Suae pietatis in eum qui glorificantes se glorificat S. Pontificis Nikolai tutelaris sui innumeris decorati miraculis domus decorem Christianae Reipublicae triumphanti sacrarum tubarum tropheum perenne communitas Perastina erexit Anno Salutis MDCXCI Ioannis Baptistae Scarpae protomag. opus. Škarpa je zvonik gradio do smrti 1708, kada je bio dovršen do glavne korniše ispod lođe. Gradsko vijeće tada je poručilo projekat za lođu od venecijanskog arhitekte → Đuzepa Beatija. Konačni izgled zvonika nalazi se na crtežu kapetana Krsta Mazarovića iz 1711, priloženom u njegovim Biografijama Mazarovića, što svjedoči da je tada bio završen. Kvadratnog presjeka, na četiri sprata, iznad kojih je otvorena lođa, atika sa balustradom i četvorostrana piramida, elegantan i visok, dominira Perastom. Na zvonik je postavljen sat i zvona izlivena u Basanu (Italija), a na vrh piramide bakarni vjetrokaz u obliku anđela – dar opata Antuna Zambele iz 1720, koji, kao i ukupan izgled, ukazuju da mu je uzor bio kampanil Sv. Marka u Veneciji. Stečeni ugled i blagostanje grada naveli su gradske oce da pristupe podizanju nove župne crkve, te su od 1711. do 1739. promišljali o njenom izgledu, istovremeno brinući i o izgradnji novog svetilišta → Crkve Gospe od Škrpjela, što svjedoči o ozbiljnoj patronatskoj politici. Prvi nacrt nove župne crkve iz 1711. djelo je Krsta Mazarovića. Drugi projekat izradio je Beati, oslanjajući se na Mazarovićevu skicu crkve s tri kupole. Nakon odbijanja ovog nacrta, Beati je načinio novi projekat i veliki drveni model crkve, i 1739. stigao u Perast. Projekat i model pokazuju trobrodnu baziliku sa kupolom na visokom tamburu, sa velikom polukružnom apsidom, flankiranom s dvije oktogonalne sakristije, po uzoru na venecijansko klasicističko graditeljstvo, posebno Crkvu San Giorgo Maggiore Andree Paladija iz 1566. Glavni brod je viši i širi u odnosu na dva bočna i od njih odijeljen sa po tri arkade. Pročelje je odražavalo unutrašnju podjelu prostora: na kraju središnjeg broda je portal sa edikulom, omeđen pilastrima koji nose vijenac, iznad kojeg je profilisani trougaoni zabat na volutama. Nova crkva bi obuhvatila staru, veći dio gradske pjace i stigla blizu obale. Ispred portala zamišljeno je polukružno stepenište koje vodi ka moru. Gradnja crkve prekinuta je 1742. zbog nedostatka sredstava. Do kraja XVIII v. sagrađeni su samo apsida i prezbiterijum, koji pokazuju da bi planirano zdanje bilo jedno od najuspjelijih baroknih ostvarenja na istočnoj obali Jadrana. U njima je danas riznica, izuzetna zbirka ikona, slika, figura, relikvijara, povelja, liturgijskih predmeta i ruha, ordenja, koja svjedoči o istoriji i kulturi Perasta i Boke. Tu je od 1988. smješten veliki oltar, poručen sredinom XVIII v. od → Frančeska Bonace za kotorsku Crkvu Gospe od Anđela. Među slikama se ističe kopija rimske čudotvorne ikone Salus populi romani iz Crkve Santa Maria Maggiore, koju je donio Andrija Zmajević za svoju grobnu kapelu Gospe od Ružarija, oko koje je → Tripo Kokolja naslikao vijenac od 15 medaljona sa prikazom tajni Rozarijuma. Tu su i Kokoljine slike Evharistijsko čudo Sv. Antona i Sv. Anton oživljava umrlog, izrađene za franjevačku Crkvu Sv. Antuna u Perastu. Izloženi su i zlatom protkani pluvijal (ogrtač), izrađen povodom inauguracije Andrije Zmajevića za barskog nadbiskupa 1671, putir, nadbiskupski krst i druge insignije vlasti koje je dobavljao iz Rima. Tu je i srebrni relikvijar u obliku krsta sa česticama Časnog krsta, izrađen u Napulju 1722, koji je 1733. crkvi poklonio konte Vicko Smekja, veliki darodavac župne i Crkve Gospe od Škrpjela, koji je potpisao ugovor s Beatijem i na svom brodu ga donio u Perast. Čuva se i relikvijar u obliku monstrance sa dijelom Bogorodičinog vela, izrađen 1769. u Veneciji, kao i mnogi drugi. Peraški Duomo, kako je nazivan u starim dokumentima, bio je središte liturgijskih i izvanliturgijskih rituala, posebno onih vezanih za proslavu Uskrsa. U crkvi i pred njom održavane su sakralne drame. U njoj je bio izrađen podijum za izvođenje Prikazanja razgovora Jezusova s učenicima svojijema u brijeme napokonje večere. Na kraju rukopisa ovog prikazanja je crtež rasporeda izvođača Tajne večere, koju su svakog Velikog četvrtka rekreirali peraški opat i dvanaestorica sveštenika (posljednji put prikazanje je izvedeno 1800, ali je 1975. obnovljeno trudom don Gracije Brajkovića). Tokom proslavljanja Peraškog boja, koji sjeća na odbranu grada od velikog osmanskog napada 15. V 1654. (proslava je obnovljena trudom mons. Srećka Majića), ikona Gospe od Škrpjela se prenosi sa svog ostrva i postavlja na ukrašeno postolje u župnoj crkvi. Potom se uzdiže na glavni oltar, gdje ostaje do 29. VI – praznik Sv. Petra i Pavla, kada se prenosi nazad na ostrvo. Kada je 1797. Napoleon ukinuo Venecijansku republiku, održan je ritual pozdrava „umirućoj zastavi”, koja je svečano pokopana ispod glavnog oltara. Time je obilježen prestanak postojanja države kojoj su Perast i veliki dio Boke pripadali puna četiri vijeka. Na pjaci ispred crkve nalaze se biste znamenitih Peraštana: Tripa Kokolje, kapetana Marka Martinovića (1663–1716), čiji se teorijsko-praktični pomorski tečaj za ruske plemiće, održan 1698, tumači kao preteča nautičkih škola, i Matije Zmajevića (1680–1735), admirala carske ruske mornarice Petra Velikog. Biste je stvorio → Vanja Radauš. Kokoljina bista svečano je otkrivena početkom avgusta 1962.