Beati, Đuzepe (Beati, Giuseppe), ital. arhitekta (?–?). Stvarao je u Veneciji krajem XVII i u prvoj polovini XVIII v. Peraško vijeće angažovalo ga je da izradi projekat nove župne → Crkve Sv. Nikole, umjesto starog renesansnog zdanja, dovršenog 1616. Novom crkvom, za koju se od 1723. intenzivno prikupljaju sredstva, Peraštani su željeli izraziti stečeni ugled i blagostanje grada. Gradski oci su od 1711. do 1739. promišljali izgled ovog zdanja, istovremeno brinući i o izgradnji novog svetilišta – → Crkve Gospe od Škrpjela. Rasprava o izgledu buduće crkve i poručivanje projekata od priznatih graditelja svjedoči o ozbiljnoj patronatskoj politici. Prvi poznati nacrt nove župne crkve djelo je Krsta Mazarovića, pisca Biografije Mazarovića, iz 1711. Drugi projekat je Beatijev, vjerovatno s početka četvrte decenije vijeka, oslonjen na Mazarovićevu skicu crkve s tri kupole, koji Peraštani nijesu usvojili. Beati, koji se u dokumentima naziva i arhitektom i protomajstorom crkve, načinio je drugi projekat i stigao u Perast 26. XI 1739. Nacrt i veliki drveni model crkve (98 x 65 x 137 cm), koji se čuvaju u riznici Sv. Nikole, izradio je prije toga u Veneciji. Oni pokazuju trobrodnu baziliku sa kupolom na visokom tamburu, nad presjekom glavnog broda i transepta, sa velikom polukružnom apsidom, flankiranom s dvije oktogonalne sakristije, po uzoru na Paladijev projekat za Crkvu San Giorgo Maggiore iz 1566. Rješenje prezbiterija podsjeća na Paladijevu tribunu Crkve Il Redentore, čime se model peraške crkve ističe kao primjer venecijanskog klasicizma. Glavni brod je viši i širi u odnosu na dva bočna, i od njih odijeljen sa po tri arkade. Pročelje je odražavalo unutrašnju podjelu prostora: središnje polje, na kom je portal završen polukružnom edikulom u trougaonom okviru, omeđeno je pilastrima koji nose vijenac, iznad kog je profilisani trougaoni zabat na volutama. Nova crkva bi obuhvatila staru, veći dio gradske pjace i stigla blizu obale: ispred portala zamišljeno je polukružno stepenište koje vodi ka moru, riješeno u duhu baroknih scenografskih urbanističkih ostvarenja koja naglašavaju crkvu u prostoru. Gradnja crkve prekinuta je 1742. zbog nedostatka sredstava. Do kraja XVIII v. u potpunosti su sagrađeni samo apsida i prezbiterijum, u kojima je danas riznica. Oni svjedoče o monumentalnosti i ljepoti planiranog zdanja koje bi, da je završeno, bilo jedno od najuspjelijih i najosobitijih baroknih ostvarenja na istočnoj obali Jadrana. Uz zapadni zid stare crkve podignut je zvonik, prema nacrtu koji je potpisao Giuseppe Beati Arhcitetto Veneto Del, koji se takođe čuva u riznici. Izgradnjom zvonika rukovodio je → Ivan Krstitelj Škarpa, kako svjedoči natpis iznad ulaza, na kom je i godina početka izgradnje – 1691. Kvadratnog presjeka, na četiri sprata iznad kojih je otvorena lođa, atika sa balustradom i četvorostrana piramida, zidan od korčulanskog kamena, elegantan i visok, posebno je graditeljsko ostvarenje na istočnoj obali Jadrana.