Katičić, Ilija, hrv. graditelj (Dubrovnik, 1647 – Dubrovnik, 1728). Bio je angažovan na obnovi Dubrovnika nakon razornog zemljotresa 1667. Nakon decenija predanog rada, 1713. stekao je titulu protomagistra javnih građevina Dubrovačke republike. Obnavljao je i gradio crkve Svih Svetih (Domino) i Sv. Petra, Lovra i Andrije, gradski toranj i Onofrijevu fontanu, atrijum sa fontanom Kneževog dvora, Tvrđavu Sv. Ivana, opštinske kuće. Bio je protomajstor obnove i rekonstrukcije dubrovačke katedrale, kojoj je, pod uticajem italijanskog arhitekte Tomaza Napolija, dao nove barokne forme. Kada je prokurator → Crkve Gospe od Škrpjela, kapetan Niko Burović, 1718. odlučio da podigne veliki mermerni oltar za crkvu (→ Gaj, Frančesko; → Kapelano, Antonio i Đerolamo), gradsko vijeće je pristupilo prikupljanju sredstava za novi oltarski prostor i molilo Dubrovčane da pošalju Katičića. U Perast je stigao 1720. i postao projektant novog svetilišta Gospe od Škrpjela, crkve podignute sredinom XV v., neposredno nakon što je, kako svjedoči predanje, dovršena izgradnja ostrva 22. VII 1452. (pomen na ovaj događaj, koji sjeća na stoljetnu borbu Peraštana da prošire morsku hrid nasipanjem kamena i dotrajalih brodova i na njoj podignu ostrvo i crkvu za svoju čudotvornu ikonu, živi u procesiji fašinada). Jednobrodna crkva, posvećena Vaznesenju (Uspenju) Bogorodice, postepeno je dograđivana, najviše nakon zemljotresa 1667, trudom barskog nadbiskupa Andrije Zmajevića, koji preduzima i njeno oslikavanje (→ Kokolja, Tripo). Katičić je projektovao svetilište kvadratnog oblika sa kupolom na oktogonalnom tamburu, koje se skladno nadovezuje na staro renesansno zdanje. Prezbiterij je zidan od glatko tesanih kvadara korčulanskog kamena. Kameni vijenci, pravougaoni portali, mali prozori u obliku luneta na donjem dijelu i visoki pravougaoni prozori na tamburu kupole ukrašeni su baroknim asimetričnim profilima. Ovi novi barokni oblici inspirisali su mnoge sakralne i profane građevine u Perastu i Boki Kotorskoj. Izvođenje radova povjereno je → Vuku Kandijotuiz Dobrote i → Petru Dubrovčaninu. Izgradnja je dovršena 1722, kako svjedoči natpis, a tokom sljedeće četiri godine izvedena je arhitektonska plastika. Kupola sa osmostranim tamburom u harmoniji je sa okruglim zvonikom s puškarnicama i lođom, završenim kupolom, koji je uz južni dio zapadnog zida crkve podignut 1725. Novi oltar s Gospinom slikom (→ Dobričević, Lovro) postavljen je 1723, kupola je obložena bakrom 1724, sakristija je podignuta 1725, a 1726. unutrašnjost popločana đenoveškim mermerom, čime je obnova Crkve Gospe od Škrpjela dovršena. Tokom XVIII v. obnovljena je i Čuvareva kuća, a izgradnjom terasa s balustradom iznad sakristije i cistijerne cijeli ansambl dobio je zaokružen barokni izgled, kojem se kasnije podredila i neobarokna fasada Pomiridbene dvorane – starog zdanja u kojem su Peraštani i Bokelji rješavali svoje sukobe.