Kapelano, Antonio i Đerolamo (Capellano, Antonio; Capellano, Gerolamo), ital. skulptori iz Đenove, o kojima se malo zna. Izradili su mermerni oltar za → Crkvu Gospe od Škrpjela, kako svjedoči natpis na stopi: Antonio Capellano q. Giuseppe d’anni 75. e Gerolamo figlio professori da marmi in Genova 1796. Na stopi oltara je i natpis koji svjedoči da je oltar podignut trudom Peraštana: D. O. M. Benefactores Perastensis posverunt Anno Domini MDCCXCVI. Iznad zaobljenog stipesa (donji dio oltara), koji podsjeća na sarkofage mučenika koji su bili dio ranohrišćanskih oltara, trospratna je menza koja se stepenasto širi upolje. U njenom središtu je tabernakl za smještaj hostije, sa četiri stuba od zelenog serpentina (verde antico). Iznad tabernakla je veliki okvir za sliku Gospe od Škrpjela (→ Dobričević, Lovro), povrh kojeg je mermerna draperija, čime ovaj dio dobija izgled baldahina (nebnica). Na okviru je svita krilatih anđela, koji kao da uznose Bogorodičinu sliku. Takav izgled oltara bio je uobičajen u to vrijeme, ali je gotovo izvjesno da su ga odredili i Peraštani, želeći da nebnica asocira na čudotvorni karakter njihove ikone i, posebno, na njeno prenošenje u raskošnom srebrnom okviru tokom proslave stogodišnjice Peraškog boja, 15. V 1754. (taj običaj, Gospa Peraška, zadržao se do danas). U Muzejskoj zbirci Crkve Gospe od Škrpjela čuva se projekat za ovaj oltar (akvarelisani crtež, 80 x 63 cm), koji je izradio nepoznati umjetnik u Veneciji. U Đenovu ga je poslao kapetan Mato Čorko i tada je ugovorena cijena od 6.400 đenoveških lira za izradu. Na crtežu su precizno određene vrste mermera, visina trijumfalnog luka svetilišta u koje će se oltar postaviti i zapisani podaci o djelovima oltara i mjestima na koja će se postaviti: A) Rosso orientalle, asia Porta Santa di Egitto; B) Verde Antica; C) Giallo di Silen na; D) ll Nome di Maria; E) Lustrino di Cici/ia; F) A/teza del Archivoto esteriore della Capella; G) Larghezza del Specatto della Capella. Majstori iz Đenove u potpunosti su poštovali projekat (jedino su odstupili od žutog silenskog mermera) i raznobojnim mermerom podarili oltaru hromatsku živost. Na crtežu su i figure Sv. Jovana Krstitelja i Sv. Roka, sa obje strane središnje edikule u kojoj je sveta slika. Ove figure nastale su ranije i djelo su venecijanskog skulptora → Frančeska Gaja, koji se potpisao Fra. o. GAI F. Planirane su za stari oltar crkve, koji je poručen u Veneciji 1719. i smješten u novi prezbiterijum crkve, izgrađen prema projektu dubrovačkog graditelja → Ilije Katičića. Pošto su željeli raskošniji oltar i slici Gospe od Škrpjela prigodniji okvir, Peraštani su poručili novi u Đenovi (stari su 1863. ustupili Crkvi Bogorodičinog Rođenja u Gornjoj Lastvi). Novi oltar prenijet je u Perast brodom kapetana Josipa Rupčića, u aprilu 1796. Dio oltarske cjeline su i stubovi ograde koju je polovinom XVIII v. postavila porodica Smekja.