Gaj, Frančesko (Gai, Francesco), ital. skulptor (Venecija, 1735 – Venecija, 1789). Sin Antonija Gaja, uglednog venecijanskog skulptora XVIII v., u svoje doba prozvanog „malim Mikelanđelom”, u čijoj je radionici stasao i radio sa bratom Đovanijem. Sudeći prema potpisu Fra. F. GAI f., Frančesko je izradio figure Sv. Jovana Jevanđeliste i Sv. Roka, visine 140 cm, za oltar → Crkve Gospe od Škrpjela. Svetiteljske figure poručio je 1783. Ivan Diego Marinović, bogati peraški trgovac. To je bio njegov votivni dar crkvi, kako svjedoči natpis: ex dono lo. Didaci Marinovich anno 1783. Statue su bile planirane za oltar poručen u Veneciji 1719. i smješten u novi prezbiterijum crkve, izgrađen prema projektu → Ilije Katičića. Pošto su željeli raskošniji oltar, i slici Gospe od Škrpjela prigodniji okvir, Peraštani su poručili novi u Đenovi 1796, a stari su ustupili Crkvi Bogorodičinog Rođenja u Gornjoj Lastvi. Sudeći prema sačuvanom projektu novog oltara (akvarelisani crtež, 80 x 63 cm), koji je izradio nepoznati umjetnik u Veneciji, planirano je da figure stoje na menzi oltara, pored Bogorodičine slike, i tako su i postavljene. Sa desne strane ikone Gospe od Škrpjela je Jovan Jevanđelist sa orlom i Jevanđeljem pod miškom. Sa lijeve je Sv. Roko sa psom i štapom, u gestu pokazivanja rane na svojoj lijevoj nozi. Oba svetitelja su okrenuta prema ikoni, sa desnom rukom položenom na grudi. Figure su zdepaste, zbijenog volumena, nedovoljno raščlanjenih tijela, što svjedoči da su bile dio shematske produkcije radionice, koja nije dosezala kvalitet radova Antonija Gaja.

Literatura: P. Butorac, Gospa od Škrpjela, Sarajevo, 1928, 89–90; R. Tomić, „Novi doprinosi o oltarima i skulpturi u Boki Kotorskoj”, PPUD, 38/1, 1999, 281–303; M. de Grassi, Venecijanska skulptura u Boki Kotorskoj, Podgorica, 2001, 93–94; S. Brajović, U Bogorodičinom vrtu. Bogorodica i Boka Kotorska – barokna pobožnost zapadnog hrišćanstva, Beograd, 2006, 228–237.

S. Brajović